hrvatski

Elektromioneurografija i srodne elektrofiziološke metode u dijagnostici vrtoglavica

Uloga elektromioneurografije i srodnih neurofizioloških pretraga, posebice evociranih potencijala kore mozga, u dijagnostici vrtoglavica primarno se odnosi na utvrđivanje funkcionalnog statusa senzornih sustava odgovornih za stvaranje koncepta prostora. Primjenjive su donekle i u određivanju stanja integrativnih neuralnih struktura, koji objedinjuju informacije dobivene iz istih senzornih sustava. Podaci dobiveni neurofiziološkim pretragama isključivo su funkcijskog karaktera i ne daju nikakvu informaciju o etiologiji poremećaja, već upućuju samo na lokalizaciju i vrstu poremećaja koji je doveo do vrtoglavice, te se uvijek moraju kombinirati s neuroradiološkim, neurosonološkim i laboratorijskim ispitivanjima. Obzirom na način stvaranja koncepta prostora u ljudskom mozgu, potencijalni generatori vrtoglavice su oči (koje prenose vidnu informaciju – dakle dostupne su ispitivanju pomoću vidnih evociranih potencijala (VEP)), unutarnje uho (koje prenosi slušnu i vestibularnu informaciju– dostupni ispitivanju pomoću slušnih evociranih potencijala (BAER)), cervikalni receptori (koji prenose proprioceptivnu informaciju – predmet elektromiografske i neurografske obrade, te somatosenzornih evociranih potencijala (SSEP n. medianusa), te mali i veliki mozak (čija je uloga u integraciji ovih informacija – dostupan ispitivanju pomoću EEG i kognitivnih evociranih potencijala (ERP)). Ovi sustavi se nadopunjavaju, omogućavajući mozgu da stvori točnu informaciju o položaju u prostoru. Neurofiziološka ispitivanja ovih struktura predstavljaju temelj neurofiziološke dijagnostike vertiginoznih smetnji.

elektromioneurografija; elektrofiziologija; vertigo; vrtoglavica

nije evidentirano