hrvatski

Desetljeće molekularne fitoplazmologije u Hrvatskoj. Kako dalje?

Fitoplazme (genus ‘ Candidatus Phytoplasma’ ) su obligatni intracelularni paraziti biljaka i kukaca koje nije moguće kultivirati u akseničnim uvjetima. Izazivaju ekonomski značajne biljne bolesti, a interakcije s kukcima su zanimljive jer su oni prirodni vektori fitoplazmi. Ovaj monofiletski takson razreda Mollicutes uključuje prokariote s razmjerno malim cirkularnim ili linearnim kromosomima koji sadržavaju nizak postotak GC-baznih parova. Potpuno sekvencirana 4 genoma, od kojih neki sadržavaju i ekstrakromosomske elemente, početni su rezultati ere fitoplazmatske genomike. Istraživanja gena za 16S rRNA proširuju se na gene potencijalno važne u patogenezi i interakciji s vektorima. Najznačajnije fitoplazme identificirane u posljednjem desetljeću u Hrvatskoj su: stolbur, uglavnom iz vinove loze ; aster yellows (‘ Ca. P. asteris’ ) iz brojnih domaćina ; te pear decline (‘ Ca. P. pyri’ ) iz jezgričavih i European stone fruit yellows (‘ Ca. P. prunorum’ ) iz koštuničavih voćaka. Molekularna varijabilnost ovih fitoplazmi istražuje se na razini različitih gena rutinskim PCR-RFLP-pristupom, ali i pomoću metoda SSCP i multilocus sequence typing (MLST). Istraživanja fitoplazmi u kukcima-vektorima i alternativnim biljnim domaćinima daju informacije o molekularnoj epidemiologiji iznimno važne za kontrolu fitoplazmoza. To je trenutno jedini primjenjiv način kontrole iako su u tijeku istraživanja primjene fitohormona i induktora rezistencije.

fitoplazme; Hrvatska; molekularne metode;

nije evidentirano