hrvatski

Posjedi samostana sv. Nikole na trogirskom području prema starom austrijskom katastru

Sedam trogirskih patricija koji su na nagovor trogirskog biskupa Ivana osnovali prvi ženski samostan (monasterium ancillarum Domini) 1064. godine i darovali crkvu sv. Duje nedaleko Porta Dominica za njegovo djelovanje, opskrbili su Samostan zemljama i vinogradima od čijih prihoda su mogle živjeti koludrice. S vremenom se uz sv. Duju javlja i zaštitnik pomoraca Sv. Nikola koji postupno preuzima ulogu glavnog titulara. Način života u srednjovjekovnom i novovjekovnom društvu uključivao je očuvanje cjelovitosti imanja, stoga razloga bi obitelji koje su imale više kćeri, poglavito ukoliko se nisu udale ili iz nekog drugog razloga (zavjetovane udovice), bilo da se radi o plemkinjama, građankama ili pučankama, upućivali u samostane. Jedne su u nj stupale svojom voljom a neke odlukom svojih roditelja ili dogovorno pred smrt muža. Novakinje su sa sobom obvezno donosile miraz koji je obuhvaćao novac i zemlje koji je postao vlasništvo samostana, premda je bilo slučajeva da se zemljištem koristio samostan do smrti redovnice a nakon toga bi se vraćao obitelji. Od svog osnutka koludrice su dobivale ili gubile zemljišta ili ih mijenjali s drugim vlasnicima. Potrebno je istaknuti da je Austriji bio potreban uređen katastar da bi se temeljem njega mogao pravilno razraditi porezni sustav. Katastar Dalmacije izrađen za druge austrijske uprave, tijekom prve pol. 19. st. čuva se u Arhivu mapa za Istru i Dalmaciju u Državnom arhivu u Splitu, neupitan je dokaz pri prepoznavanju vlasništva posjeda Samostana sv. Nikole na širem trogirskom području. Zemljišne posjede su imale u blizini Grada, u Segetu, u Marini (premda su ih u srednjem i ranom novom vijeku imali daleko više), u Okrugu (Okruku) te u nekoć trogirskim kaštelima. Obrađivali su ih uglavnom seljani spomenutih sela ili trogirski težaci dajući njima obvezatan dio prihoda. Uvidom u katastarske podatke dobivamo sliku o svim seljanima, odnosno težacima (njihovim imenima i prezimenima), koji su obrađivali njihova zemljišta, kvaliteti i vrsti samog zemljišta, te pojedinim kulturama koje su se uzgajale. Također se upućuje na broj čestice kuće onih koji su ih obrađivali iz čega je razvidno da su oni bili uglavnom vlasnici svojih kuća ali su obrađivali posjede koludrica. Usporedimo li podatke iz ovog katastra s podacima iz prvog srednjovjekovnog katastra po kojemu je Samostan imao ukupno 100 zemljišta te posjed u Marini, sukladno austrijskom ima ukupno 205 zemljišnih čestica ali se posjed u Marini više ne spominje. Također su u vlasništvu koludrica: Crkva sv. Nikole sa samostanom, cisternom i vrtom, dvije trgovine za iznajmljivanje (jedna s dvorištem a druga željezarija), dva vrta u Gradu te dio gradskih bedema. Prema tome, njihova imanja su se godinama povećavala omogućavajući im samo pristojan život, jer je Samostan dobivao samo dio prihoda i to u naturi, ali nije bilo izobilja što bi se očekivalo s obzirom na količinu čestica zemalja.

Katastar, Trogir, Benediktinski samostan sv. Nikole

nije evidentirano