hrvatski

Statut bratovštine sv.Sakramenta i pripadajućih bratovština sv.Duha i Blažene Djevice Marije od Dobrića u Splitu 1839. godine

Bratovštine kao udruge čija je svrha međusobno pomaganje pojavljuju se na istočnoj jadranskoj obali u 12. stoljeću, istodobno kada i u Italiji. Bratovštine možemo podijeliti na vjersko-strukovne te vjerske, koje su uglavnom bile utemeljene uz određenu crkvu ili samostan te uz socijalni imale i naglašeni vjerskodobrotvorni karakter. I jedne i druge nazivale su se prema svecima-zaštitnicima. U Splitu se bratovštine pojavljuju u razdoblju komunalnog uzleta u razvijenom srednjem vijeku. Od tada pa do kraja 18. stoljeća u Splitu je osnovano 65 bratovština koje su imale važnu ulogu u društvenom i kulturnom životu grada. Sjedišta su im bila uglavnom u istoimenim crkvama, iako ih je u nekima bilo više. Bratimi su bili uglavnom pučani, uglavnom iz Splita, ali ih je bilo i iz drugih mjesta, pa i stranaca, U nekim bratoštinama bilo je i plemića. Broj članova uprave razlikovao se od bratovštine do bratovštine. Članovi uprave su obično bili župan, tj. predsjednik, suci, prokuratori i gaštaldi. Svaka bratovština je imala svoje znakovlje, a većina bratovština habite različitih boja koje su nosili u procesijama. Posjedovanje imovine davalo je bratovštinama određenu pravnu i gospodarsku samostalnost unutar komunalnog uređenja. Imovno stanje bratovština bilo je veoma različito, a očitovalo se u izgradnji crkva, nabavi oltara, umjetnina, crkvenog prihoda, ruha itd. Uoči ukidanja bratovština 1808. godine, najbogatija je bila bratovština Presvetog Sakramenta i sv. Duha. Mletačke vlasti nisu bitno zadirale u djelatnost bratovština iako su ih ukidale kada su smatrale da je to nužno. Austrijske vlasti su nastavile reforme koje su započeli Mlečani spram bratovština, pa su ukinuli mnoge samostane, neke crkvene redove, blagdane, procesije, pa i neke bratovštine. Francuske su vlasti dolaskom u Dalmaciju 1806. bile još radikalnije jer su smatrale da se prihodi bratovština mogu upotrijebiti u korisnije svrhe. Tako su Francuzi 1808. ukinuli sve laičke bratovštine osim Presvetog Sakramenta i Dobre smrti. Početkom 18. stoljeća u Splitu su djelovale još 34 bratovštine. Nakon 1813. dolaskom druge austrijske vlasti započete reforme su se nastavile. Bratovštine koje su se ukinule nisu se obnovile. Neke bratovštine kao bratovština sv. Duha i bratovština Blažene Djevice Marije uspjele su izbjeći ukidanje jer su se njihove crkve proglasile pomoćnima u župi Grad pa su dalje djelovale u okviru nadbratovštine sv. sakramenta katedralne crkve u Splitu. Iz tog vremena njihova zajedničkog djelovanja sačuvan je Statut iz 1839. godine, do sada neobjavljen, čiji se izvornik nalazi u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Prema tom Statutu sve tri bratovštine su imale posebna i zajednička pravila i zakone koje je donosilo Vijeće katedralne crkve. Prema pravilima zacrtanima u tom Statutu doznajemo njihovo zajedničko djelovanje i specifična pravila koja su se odnosila na lokalne običaje ili strukovne potrebe.

statut ; bratovština ; sv. Sakrament ; sv.Duh ; Blažena Djevica Marija od Dobrića ; Split ; 1839. godina

nije evidentirano