hrvatski

Crtice o ribarstvu i prehrani ribom u Trogiru od 18. do početka 20. stoljeća

U Trogiru, gradiću čija je stara jezgra smještena na otočiću, a zaklonište pružaju Kaštelanski i Marinski zaljev te okolna brda, oduvijek se živjelo od mora. Stanovništvo grada usputno se bavilo ulovom ribe. Riba se lovila uglavnom različitim vrstama mreža, prema sezoni lova a ukoliko bi se dogodilo da netko nedozvoljenim lovilima lovi ribu, proglasima su se određivale primjerene kazne. Riba se prodavala isključivo svježa a ostatak se solio ili sušio. Tijekom druge polovice 18. stoljeća Venecija je još uvijek uzimala svoj dio dobiti putem poreza prisiljavajući ribare da odlaze u lov i onda kada to ne žele. Obveze glede ribe, prodaje i ribarenja bilu su regulirane Statutom grada Trogira. Vezano za prehranu, temeljem kuharica te arhivskih izvora fonda Garagnin-Fanfogna, imamo vrlo dobar uvid u vrste riba koje su se jele u kući Garagnin. Garagnini su na jelovniku imali prema sezoni lova, bijele i plave ribe, vrlo često bakalar, slane ribe, školjke i rakove, glavonošce itd. U njihovoj kući ribu je nabavljala posluga. Kuhalo se u kuhinji u potkrovlju a blagovalo na prvome katu palače. Pučanstvo se hranilo manje kvalitetnom ribom, odnosno uglavnom vlastitim ulovom. Neupitna je riba na jelovniku svih slojeva trogirskog društva. Zaključno se može kazati da je ribarenje i prehrana ribom u Trogiru obrađenom razdoblju imalo primjerenu ulogu u svakodnevici svih slojeva društva, kao što je uostalom ima i danas.

Riba; ribarstvo; Trogir; prehrana; Garagnin

nije evidentirano