hrvatski

Agresivnost i nasilje u adolescenciji: psihoanalitičko razumijevanje i mogućnosti terapijskog utjecanja

Da adolescencija predstavlja nemirno razvojno razdoblje, stresno za samog adolescenta, jedna je od glavnih psihoanalitičkih postavki o adolescenciji, a koja je u suprotnosti s idejom o mirnom prijelazu, koju nerijetko više zastupaju predstavnici akademske psihologije i sociologije. Psihoanalitičko shvaćanje agresije i danas je rastrzano polemikama oko relativne važnosti unutarnje destruktivnosti i utjecaja okoline. Agresija je manje jasno definirana nego što zahtijevaju kriteriji eksperimentalnih istraživanja ponašanja. Stoga će razvojna psihologija najčešće agresijom smatrati eksplicitno (&laquo ; s namjerom&raquo ; ) nanošenje štete drugima. Također će najčešće raspravljati o jednom obliku agresije koji se može lako opservirati, a to je fizička agresija koja ostavlja i jake posljedice na žrtvu (ozbiljne ozljede ili druge ozbiljne /psihičke/ posljedice). Ako se vratimo adolescenciji možemo reći da je jedan od ključnih aspekata adolescentnog razvoja upravo formiranje identiteta. S nastupom fizioloških promjena pubertet mladi ljudi su prisiljeni uhvatiti se u koštac, ili pokušati izbjeći, ideju o sebi kao seksualnim, odvojenim entitetima. Na tom stupnju razvoja oni se mogu osjećati da ih njihova tijela, koja nastanjuju 10 do 12 ranijih godina, počinju izdavati i da su njihovi osjećaji sada pod kontrolom nekih stranih snaga. Hormonalni pomaci koji nastaju u pubertetu zahtijevaju ponovna pregovaranja između njih i drugih oko njih s kojima su u odnosima, a što se dalje komplicira unutarnjim konfliktom između težnje za autonomijom odraslih i straha od gubitka djetinjstva. Agresivni osjećaji i osjećaji krivnje koji nastaju kao rezultat reaktivacije edipovog komplekasa često vode anksioznosti i konfliktima koji se mogu doživjeti kao nepodnošljivi i od kojih se potrebo obraniti. Morati istovremeno tolerirati osjećaje ljubavi i mržnje unutar bliskih odnosa, predstavlja jednu od suštinskih ljudskih dilema, jednu od onih koja se od puberteta na dalje pojačava. Tako u adolescenciji jača potreba za izlaženjem na kraj s osjećajima ljutnje i bijesa koji imaju i fiziološku razinu zbog pojačanja seksualnih i agresivnih poriva i emocionalnu razinu zbog nerazriješenih problema iz djetinjstva koji mogu kočiti mogućnost osobe da izbjegne preplavljenost vlastitom agresijom.

agresivnost; adolescencija; psihoanaliza; psihoterapija

nije evidentirano