hrvatski

Molekularni pristup epidemiologiji parazita

Molekularne tehnike omogućavaju detekciju i karakterizaciju parazita, kao i razlikovanje organizama unutar same vrste te time čine osnovu za molekularno-epidemiološka istraživanja. Pokazalo se jednostavnijim uspostaviti molekularne tehnike za razlikovanje vrsta nego za određivanje varijacija unutar same vrste. Na primjer, možemo koristiti multiplex PCR za razlikovanje morfološki identičnih vrsta trihinela na temelju razlike u veličini umnoženih fragmenta. Tako rutinski razlikujemo tri vrste trihinela prisutne u domaćim i divljim životinjama u Hrvatskoj: T. spiralis, T. pseudospiralis i T. britovi. Različite PCR metode u kombinaciji sa sekvenciranjem omogućavaju molekularnu karakterizaciju mnogih protozoa. Unutar roda Babesia smo tako pokazali prisutnost zoonotske B. microti kod malih glodavaca, B. divergens kod divljih cervida te različitih izolata B. canis kod pasa. Bičaš Giardia duodenalis je korištenjem istih tehnika podijeljen u sedam genetičkih grupa, poznatih kao skupine A-G. Iz perspektive javnog zdravstva, vrlo je važno moći razlikovati zoonotske (A i B) od ostalih skupina Giardia. Pri epidemiološkim istraživanjima kod dalmatinskih pasa, detekcija organizma Leishmania infantum metodana PCR-a pokazala se nadmoćnom nad klasičnim serološkim metodama. Nadalje, dokazali smo prisutnost parazitskih organizama Toxoplasma gondii, Cryptosporidium spp., Hepatozoon spp., Echinococcus granulosus, Dirofilaria repens i D. immitis u različitim svježim i arhivskim biološkim uzorcima.

molekularna epidemiologija; PCR; paraziti

nije evidentirano