hrvatski

Bježanje učenika s nastave i od obitelji

U radu se polazi od temeljnih pojmovnih određenja pri čemu se bježanje učenika u najširem smislu označava kao oblik poremećaja u ponašanju kojeg karakterizira svojevoljno i nedopušteno udaljavanje iz odgojne sredine. Bježanje je oblik rizičnog ponašanja koje karakterizira nekoliko faza, te ga valja promatrati i kao indikator neuspješnosti odgojnog procesa. Bježanje od nastave i obitelji nerijetko prate ostali oblici poremećaja u ponašanju. U radu su prezentirani rezultati više etoloških i fenomenoloških istraživanja kao i karakteristike uspješnih preventivnih programa na različitim razinama. Dok bježanje od nastave najčešće ukazuje na poteškoće u školovanju, otpor prema školi, dosadu, nezainteresiranost i sl., bježanje od obitelji ukazuje na još ozbiljniji problem, bez obzira radi li se o bježanju kojega prate doživljaji ugode (nedopušteni, samovoljni, buntovni odlazak od obitelji) ili onaj kojega prate neugode (bijeg uslijed akutne ili kronične konfliktne situacije). Kroz bijeg, a napose skitnju koja u pravilu nastaje iz bježanja, mlada je osoba u većem riziku kako za manifestiranje težih oblika poremećaja u ponašanju tako i za vlastitu viktimizaciju.

bježanje; skitnja; rizična ponašanja; viktimizacija

nije evidentirano