hrvatski

Ranokršćanska crkvena organizacija s hercegovačkih prostora

Ako je suditi po rezultatima dosadašnjih istraživanja, intenzivno provođenima tijekom posljednjih dvaju desetljeća, glavnina hercegovačkih prostora tijekom kasne antike odnosno u praskozorje srednjega vijeka bila je pod jurisdikcijom naronitanskog, a od 533. i sarsenterskog biskupa. Nakon osnutka Sarsenterske biskupije (Ecclesia Sarsenterensis) u sastavu Naronitanske dijeceze (Ecclesia Naronitana) bili su neretvanski bazen i zapadna Hercegovina. Sarsenterska biskupija obuhvaćala je značajan dio istočne Hercegovine te područje poluotoka Pelješca što gravitira Stonu. Jugoistočna Hercegovina bila je u sastavu Epitaurske biskupije (Ecclesia Epitauritana). Nema jasnih pokazatelja je li – i ako jest, koji – dio dubljeg biokovskog zaleđa bio u sastavu Mukurske biskupije (Ecclesia Muccuritana). Tijekom ranoga srednjeg vijeka iz zasada Sarsenterske i Naronitanske biskupije izrasla je Stonsko-zahumska biskupija (Diocesis Stagnensis-Chulmorum) sa središtem u Stonu (Stagnum) – nekoć središtu jedne od sarsenterskih župa (parohiae). Sjeveroistočno od nje na prijelazu iz prvog u drugo tisućljeće nastala je Trebinjsko-mrkanska biskupija (Diocesis Tribuniensis et Mercanensis).

Hercegovina; Naronitanska biskupija (Ecclesia Naronitana); Sarsenterska biskupija (Ecclesia Sarsenterensis); Epitaurska biskupija (Ecclesia Epitauritana); Stonsko-zahumska biskupija (Diocesis Stagnensis-Chulmorum); Trebinjska biskupija (Diocesis Tribuniensis et Mercanensis)

nije evidentirano