hrvatski

Mogućnosti i izazovi kvalitativnog pristupa u istraživanju skrbi za djecu

Rasprave o upotrebi kvantitativnih ili kvalitativnih pristupa u istraživanjima općenito, pa tako i u istraživanjima o skrbi za djecu, u stranoj istraživačkoj praksi uglavnom su potaknute sve češćom provedbom kvalitativnih istraživanja i potrebom da se opravda njihovo značenje i dometi u kontekstu zahtjeva znanosti. Kako su na našim prostorima kvalitativna istraživanja vrlo rijetka tako su sukladno tome i metodološke rasprave o znanstvenim dostignućima, prednostima i nedostacima kvalitativnog tek u začetku. Čak i kad se kvalitativna istraživanja provode, u završnim izvještajima u pravilu nedostaje adekvatan prikaz postupaka obrade, čime se iznova potiču zamjerke o nedovoljnoj znanstvenoj utemeljenosti kvalitativne metodologije spram uvriježenog kvantitativnog pristupa. Stoga je nakana ovog rada prikazati i analizirati iskustva koja je tijekom proteklih godina prikupio Studijski centar socijalnog rada u području kvalitativnih istraživanja skrbi za djecu, a u okviru šireg znanstveno istraživačkog projekta „ Mogućnosti unapređenja skrbi za djecu smještenu u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima» ; . Riječ je o istraživanjima u kojima su se koristile fokus grupe, individualni i grupni intervjui sa stručnjacima na teme izdvajanja djece iz obitelji i odabira izvanobiteljskog smještaja, intervjui i fokus grupe s djecom u dječjim domovima i domovima obiteljskog tipa te analiza dokumentacije. U provedenim kvalitativnim istraživanjima skrbi za djecu čiji su sudionici bili odrasli pokazalo se da su specifične metode prikupljanja podataka opravdale ciljeve s kojima su nastale i da su omogućile dubinske nalaze do kojih ne bi bilo moguće doći primjenom kvantitativne metodologije. Tako se npr. pokazalo da je metoda fokus grupe vrlo pogodna za evaluacijska istraživanja u području skrbi o djeci budući se mnogi ključni aspekti te djelatnosti ne mogu cjelovito obuhvatiti drugim metodama prikupljanja podataka zbog: a) specifičnosti svakog pojedinog korisnika/obitelji, b) važnosti odnosa između socijalnog radnika i korisnika za uspješnost procesa planiranih promjena i c) dalekosežnosti posljedica intervencija socijalne skrbi, posebno u području zaštite djece. S druge strane, provedena kvalitativna istraživanja skrbi za djecu čiji su sudionici bila djeca ukazala su na dodatne mogućnosti, ali i izazove i prepreke u provođenju istih. Tako je npr. iz intervjua vidljivo da starija djeca imaju izraženiju sposobnost artikuliranja i opisivanja svojih iskustava i doživljaja, te da strukturirani intervju (koji se vrlo često koristi u istraživanjima s odraslima) nije posve prikladna metoda istraživanja u kojem sudjeluju djeca, a da je neformalni razgovor prikladnija, prirodnija i učinkovitija metoda istraživanja. Najvećim izazovom u provođenju fokus grupa s djecom u javnoj skrbi pokazalo se stvaranje odnosa povjerenja, poticanje i facilitiranje grupe na način da se čuje mišljenje svakog djeteta. a u svjetlu autentične participacije korisnika.

kvalitativni pristup, istraživanja, skrb za djecu

nije evidentirano