hrvatski

Povezanost različitih tipova usamljenosti i odnosa sa suučenicima kod djece osnovnoškolske dobi

Cilj istraživanja jest uvidjeti odnos između djetetovog subjektivnog osjećaja usamljenosti i njegove prihvaćenosti u razredu koji polazi te njegove sklonosti da prihvaća ili odbacuje svoje suučenike. Problemi postavljeni u ovome istraživanju jesu: a) Ispitati povezanost između različitih tipova usamljenosti sa sociometrijskim statusom i odnosima prema suučenicima b) Ispitati dobne i spolne razlike u sociometrijskom statusu i odnosima prema suučenicima c) Ispitati razlike između ekstremno usamljene i neusamljene djece u sociometrijskom statusu i odnosima prema suučenicima te d) Ispitati razlike između djece visokog i niskog sociometrijskog statusa, odnosno djece s pozitivnijim i negativnijim odnosom prema drugima u procijenjenim razlozima za vlastitu usamljenost. Ispitanici su bili učenici četvrtih i sedmih razreda triju zagrebačkih osnovnih škola (N=397) koji su procjenjivali svoju usamljenost na tri skale usamljenosti (emocionalne i socijalne usamljenosti u vršnjačkim odnosima te usamljenosti u odnosu na roditelje) te iskazivali svoju sklonost da se druže sa svakim od učenika iz svog razreda. Potonja mjera omogućava dobivanje informacija o djetetovom sociometrijskom statusu, odnosno o njegovoj prihvaćenosti od strane drugih i o njegovom odnosu prema drugima, odnosno o njegovom prihvaćanju drugih. Rezultati pokazuju da nema povezanosti između sociometrijskog statusa i različitih tipova usamljenosti, no pronađena je povezanost između odnosa prema drugima i nekih tipova usamljenosti i to u većoj mjeri kod učenika četvrtih nego kod učenika sedmih razreda. Mlađe djevojčice iskazuju pozitivniji odnos prema svojim suučenicima od dječaka, no nisu dobivene druge spolne i dobne razlike u sociometrijskom statusu i odnosu prema drugima. Analiza rezultata skupina ekstremnih po usamljenosti ipak pokazuje da se usamljeni učenici četvrtih razreda značajno razlikuju po sociometrijskom statusu i odnosu prema drugima od neusamljenih učenika, dok takva razlika nije pronađena u sedmim razredima. Također, učenici četvrtih razreda s ekstremnim sociometrijskim statusima i ekstremnim odnosima prema suučenicima češće se razlikuju u percipiranim razlozima za vlastitu usamljenosti nego učenici sedmih razreda s ekstremnim rezultatima. Možemo zaključiti da je osjećaj usamljenosti u većoj mjeri povezan s djetetovom nesklonošću drugima, nego s njegovom neprihvaćenošću od strane drugih, tj. s njegovim niskim sociometrijskim statusom te da je povezanost između ovih konstrukata značajnija u mlađoj dobi.

usamljenost; sociometrijski status; vršnjački odnosi

nije evidentirano