hrvatski

Europski procesi i širenje modernizacije

Naslov teme asocira na zahtjevno očeivanje manje-više eksplicitnih odgovora na dva pitanja: o kojima se to europskim procesima radi, širi li se uistinu sekularizacija i što ona danas znači. Umjesto konkretnog odgovora, potkrijepljenog nekim empirijskim podacima, pokušat ćemo naznačiti nekoliko teza kao kontekst za raspravu. Riječ je o modernom društvu i njegovoj suvremenosti i ponajprije kršćanstvu. Unatoč nekim nepreciznostima, za označavanje europskih procesa rabit ćemo jednostavno termin "europeizacija". O sekularizaciji, početno možemo reći da je to proces autonomnog obnavljanja svjetovnosti unutarnjom svjetovnom snagom samog društva koja je sebe shvaćala kao jedinu snagu, snagu racionalnosti. Međutim, sekularizacija ne znači kompletnu aboliciju religijskih struktura u društvu (Vassallo, 1997.). Sekularizam je ideologija koja pozitivno objašnjava i usmjeruje taj proces. Odgovor na ova pitanja nije jednostavan, iako se možda takvim čini, jer se u prošlosti radilo o dva odvojena koncepta društva i viđenja svijeta. Osim toga, uvjeti u kojima se procesi zbivaju različiti su u pojedinim europskim zemljama, uključujući, dakako, i tranzicijske zemlje. Sekularizam je danas sociološki promatrano slojevit, ovisno o razini razvijenosti nekog društvai konkretnim prilikama, te povijesnim okolnostima i shvaćanju sekularizacije. Danas, u vremenima, koja su možda nesigurna više nego ikad, potrebitija je suradnja svjetovnoga i religijskoga. U izlaganju se ograničavam samo na neke aspekte procesa sekularizacije, i to više u obliku teza koje mogu biti pogodne za raspravu, a manje kao ponude iole cjelovitog odgovora na temu izlaganja.

europeizacija; sekularizacija

nije evidentirano