hrvatski

Suvremeni koncept medijske pismenosti kao dio komunikacijskih znanosti

Pod utjecajem razvoja masovnih medija i tehnoloških promjena u masovnoj komunikaciji od 70-ih godina prošlog stoljeća, na teoriji i metodama komunikacijskih znanosti, UNESCO je potaknuo razvoj koncepta odgoja za medije, odnosno medijske pismenosti. Medijska pismenost osposobljava ljude za kritičko razumijevanje i korištenje medija. Polazi od teze da su komunikacijska tehnologija i komunikacijska praksa temelj osobnog i društvenog razvitka, a razumijevanje medija i medijskih navika važan čimbenik stvaranja osobnog identiteta i društvene socijalizacije. Mediji nisu ni dobri ni loši, mogu dati velik doprinos kulturnom napretku i znanju ali, isto tako, mogu biti izvor frustracija i strahova u vremenu njihove industrijalizacije i komercijalizacije što znači da se i mediji, pa i novinarstvo, ravnaju po tržišnim zakonima. Zbog toga međunarodna zajednica nastoji regulirati neka pravila u ponašanju medija prema djeci, omogućiti protok informacija o istraživanjima medija i medijskih utjecaja, te uspostaviti neke standarde o potrebnom obrazovanju za medije. Na putu do suvremenog školovanja Hrvatska pokušava slijediti pozitivne standarde i uključiti ih u nacionalnu strategiju. Kad je riječ o konceptu medijske pismenosti, Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) daje mogućnost da se promijeni dosadašnja praksa učenja o medijima koja je medije pratila i poučavala samo u okviru njihove kulturne funkcije u društvu. U tu svrhu bilo bi potrebno posuvremeniti pristup tako što bi se nastavnicima omogućilo kontinuirano obrazovanje iz toga složenog i osjetljivog područja.

medijska pismenost; medijski odgoj; medijski sadržaji; medijsko nasilje; reklame; UNESCO; Hrvatska; HNOS; medijsko obrazovanje

nije evidentirano