hrvatski

CJELOVITOST DNA ERITROCITA RIBA KAO POKAZATELJ GENOTOKSIČNOG UČINKA ONEČIŠĆENJA MORA I KOPNENIH VODA

U ekotoksikološkim istraživanjima koriste se kratkotrajne, jednostavne i osjetljive metode za detekciju utjecaja onečiščivaća na akvatičke (slatkovodne i morske) organizme. Cilj ovoga rada bio je ispitati učinkovitost testova mikronukleus (MNT) i komet (KT) u otkrivanju genotoksičnog djelovanja onečišćenja okoliša na ribe. U tu svrhu ovi testovi su optimalizirani i primjenjeni na eritocitima šarana (Cyprinus carpio L), lubina (Dicentrachus labrax L.) i trlje blatarice (Mullus barbatus L.). Tijekom rujna i listopada 2003. i 2004. godine, jedinke šarana izlagane su na eksperimentalnim postajama u rijeci Dravi, a jedinke lubina na eksperimentalnim postajama u Kaštelanskom zaljevu. Trlja blatarica uzorkovana je u akvatoriju otoka Šolte i u Kaštelanskom zaljevu. Za sve eksperimentalne postaje je unaprijed bila poznata prisutnost onečišćenja. Rezultati KT-a, dobiveni analizom eritrocita šarana, pokazali su statistički značajan porast oštećenja DNA, te statistički neznačajan porast brojnosti stanica s mikronukleusom kod skupina jedinki sa postaja s većim stupnjem onečišćenja, u usporedbi s kontrolnom skupinom. Rezultati KT-a, dobiveni analizom eritrocita lubina, pokazali su statistički značajan porast oštećenja DNA, te statistički neznačajan porast brojnosti stanica s mikronukleusom kod jedinki s eksperimentalne postaje Vranjic, u odnosu na jedinke iz kontrolne skupine. Zbog prevelikog oštećenja molekule DNA, najvjerojatnije uzrokovanog dodatnim stresom prilikom uzorkovanja, odustali smo od daljnjeg analiziranja genotoksičnog oštećenja komet testa na trlji blatarici. Rezultati MNT-a iz 2003. godine nisu pokazali porast stanica s mikronukleusom kod jedinki iz Kaštelanskog zaljeva, u usporedbi s kontrolnim jedinkama iz akvatorija otoka Šolte vjerojatno zbog načina uzorkovanja. Dakle, uspjeli smo uspješno primjeniti mikronukleus i komet test na eritrocite riba te smo došli do zaključka da su za ovakav tip istraživanja nativne populacije trlje blatarice neprimjenjive, zbog problema vezanih uz njihovo uzorkovanje ali i nepoznavanje areala njihova kretanja.

genotoksičnost; komet – test; mikronukleus test; Cyprinus carpio; Dicentrachus labrax; Mullus barbatus

nije evidentirano