hrvatski

Procjena genotoksičnog učinka dicuran-a na prokariotskim i eukariotskim test sustavima

Izrazita toksičnost herbicida Dicurana koja se očitovala brojnim kromosomskim aberacijama na klijancima pšenice Triticum aestivum cv. Pitoma navela nas je da pokušamo procijeniti genotoksičnost ovog herbicida na prokariotskim i eukariotskim organizmima, tzv. kratkotrajnim testovima za otkrivanje genotoksina (Ames test i mikronukleus test). Kako pesticidi dospijećem u vodeni okoliš mogu modulirati oksigenaze miješanih funkcija (OMF) vodenih organizama, pokušali smo utvrditi može li se mjerenjem aktivnosti OMF u induciranim pokusnim šaranima izloženim djelovanju Dicurana isti bioaktivirati u ultimatne mutagene. Naši rezultati na sojevima S. typhimurium TA100 i TA98 su pokazali da Dicuran ne posjeduje niti mutagena niti premutagena svojstva. Mikronukleus testom na eritrocitima pokusnih šarana nije utvrđen niti kloastogeni učinak ovog herbicida. Međutim, Dicuran je značajno ihnibirao aktivnost enzima 7-etoksiresorufin-O-deetilaze (EROD) i benz(a)pyren monooksigenaze (BaPMO) u jetri pokusnih šarana in vitro, a aktivnost enzima EROD inhibirao je i u in vivo uvjetima pokusa. Ovi rezultati navode nas na zaključak da u vodenim organizmima Dicuran može modulirati aktivnost OMF, što ga čini opasnim inhibitorom detoksikacije ostalih okolišnih zagađivala, dakle indirektnim otrovom. Opisanim metodama moguće je, dakle, in vitro i in vivo predvidjeti ekotoksikološko značenje prisustva pesticida u vodenom okolišu.

pesticidi; Dicuran 500 FL; klortoluron; genotoksičnost; Ames test; mikronukleus test; Cyprinus carpio; oksigenaze miješanih funkcija (OMF); inhibicija

nije evidentirano