hrvatski

Primjena modela realnih opcija u poslovnom odlučivanju na primjeru maslinarstva

Metode realnih opcija pojavljuju se sedamdesetih godina 20. stoljeća na temelju teorija vrednovanja financijskih opcija. Realne opcije predstavljaju pravo, ali ne i obvezu poduzimanja određenih kapitalnih projekata. Kod opcijskog vrednovanja pretpostavka je da tradicionalne metode investicijske analize ne mogu kvalitetno vrednovati potencijal projekta jer ne uvažaju mogućnosti menadžmenta da mijenja i prilagođava aktualnim tržišnim uvjetima prvotni plan. Tri su osnovne opcije koje se vežu uz kapitalne projekte: opcija rasta i nadogradnje ukoliko su aktualne prilike povoljne, opcije odgode investiranja ukoliko postoji značajna neizvjesnost nekog od poslovnih čimbenika i opcije odustajanja od projekta ukoliko je likvidacijska vrijednost projekta veća od učinaka nastavka poslovanja. Na primjeru proizvodnje maslina kvantificirane su mogućnosti nadogradnje proizvodnje od plodova maslina do maslinovog ulja te opcija odgode zbog neizvjesnosti oko cijene ulja u budućnosti. Primijenjene su dvije najvažnije tehnike opcijskog vrednovanja, Black-Scholesova i Binomna metoda. Analiza opcije rasta ukazuje na visoke potencijale kombiniranih maslinika. Na primjeru 1 ha nasada vrijednost opcije rasta iznosi oko 67.000 kuna zahvaljujući čemu je strateška vrijednost kombiniranog maslinika, izražena strateškom neto sadašnjom vrijednošću pozitivna za razliku od rezultata tradicionalne analize. Potreba za odgodom podizanja maslinika javlja se zbog činjenice da je cijena maslinovog ulja u Hrvatskoj kao najosjetljivijeg čimbenika poslovnog uspjeha viša u odnosu na cijene konkurentnih zemalja. Za očekivati je da će zbog povećanja proizvodnje kao i daljnjom liberalizacijom tržišta doći do njezinog pada. Vrijednost opcije odgode koja uključuje gubitke nastale kasnijim odvijanjem projekta određena binomnom metodom iznosi 28.167 kuna. Uključivanjem opcijske vrijednosti strateška NSV veća je 65, 0% u odnosu na onu dobivenu isključivo tradicionalnim metodama. Radnja je dokazala da se opcijskom analizom dobiva (a) dalekosežniji uvid u vrijednost nekog projekta, (b) da je u nekim situacijama prosudba o prihvatljivosti projekta metodama realnih opcija različita u odnosu na tradicionalnu analizu, (c) da je neke projekte unatoč pozitivnoj NSV poželjno odgoditi jer se odgodom mogu ostvariti pozitivni ekonomski učinci.

maslinarstvo; poslovno odlučivanje; realne opcije

nije evidentirano