hrvatski

Metoda automatske računalne konstrukcije krojnih dijelova

U radu su prikazane teoretske osnove i postupan razvoj nove metode automatskog računalnog proračuna podataka i postupaka konstruiranja krojnih dijelova. Dio izvršenih istraživanja na razvoju metode proveden je analizom i transformacijom konvencionalnih načina konstruiranja odjeće, dok je veći dio izveden prilagodbom konvencionalnih načina i uporabom računala te razvijenih teoretskih osnova uz pomoć programskih rješenja AutoCAD R14 i Excel 7.0. U teoretskom dijelu rada opisana je djelatnost konstrukcijske pripreme odjevne industrije te računalni sustavi koji se u njoj koriste. Ukratko su opisani sustavi odjevnih veličina te značajke anatomske građe ljudskog tijela. Izvršena je analiza glavnih tjelesnih i konstrukcijskih mjera potrebnih za konstruiranje krojeva odjeće te su opisane metode određivanja tjelesnih mjera. U ovom dijelu načinjen je vrlo detaljan prikaz novih metoda koje se odnose na beskontaktno registriranje i izmjeru tjelesnih mjera, transfer tih podataka i izvedbu računalne simulacije ljudskog tijela prema snimljenim podacima mjerenja te izradu kroja po mjeri, a sve u sklopu unikatne industrijske proizvodnje odjeće. U nastavku teoretskog dijela izvedena je konvencionalna konstrukcija kroja odjevnog predmeta u cilju definiranja postupaka konstruiranja i utvrđivanja svih parametara potrebnih za postupak računalnog konstruiranja, a opisana je i programska podrška koja je korištena za razvoj metode računalnog konstruiranja. Najveći dio teoretskog dijela magistarskog rada sastoji se od postupnog prikaza razvoja matematičkih izraza za iznalaženje koordinata glavnih i pomoćnih točaka segmenata kontura krojnih dijelova, koji je temeljan preduvjet za utvrđivanje metode automatske računalne konstrukcije krojeva odjeće. Za iznalaženje pozicija karakterističnih točaka kontura krojnih dijelova razvijeni su izrazi s područja analitičke geometrije i trigonometrije u ravnini. Utvrđeni matematički izrazi grupirani su u sustave izraza za iznalaženje apsolutnih kartezijevih koordinata karakterističnih točaka za svaki krojni dio zasebno. Matematički izrazi su grupirani prema zahtjevima iznalaženja relativnih inkremenata pozicija karakterističnih točaka prema modificiranim postupcima konvencionalne konstrukcije. Skupinama postupaka i matematičkim izrazima definiran je sustavni način aktivnosti primjeren za implementaciju na računalnu platformu namijenjenu automatskoj konstrukciji odjeće. Ovaj dio rada je najznačajniji za razvoj prikazane metode računalne konstrukcije te je na temelju ovih razmatranja u narednim poglavljima ovog rada izvedena svestrana verifikacija razvijenih matematičkih izraza tijekom izvedbe praktične konstrukcije kroja odjevnog predmeta. U eksperimentalnom dijelu su na karakterističnim zakrivljenim segmentima kontura krojnih dijelova izvršena utvrđivanja pozicija pomoćnih točaka uporabom dviju metoda: konvencionalne metode i interaktivnim radom na računalu u programskom rješenju AutoCAD R14. S pomoću izraza za izračunavanje vrijednosti koordinata pomoćnih točaka koji su pri tom utvrđeni, zatim proračunom konstrukcijskih mjera i primjenom razvijenih matematičkih izraza za izračunavanje koordinata svih točaka koje definiraju segmente kontura krojnih dijelova, razvijen je postupak za izračunavanje apsolutnih pravokutnih koordinata točaka potrebnih za računalnu konstrukciju krojnih dijelova. Izračunate vrijednosti apsolutnih pravokutnih koordinata točaka grupirane su u skupine koje definiraju ravne i zakrivljene segmente kontura krojnih dijelova. Završni dio eksperimentalnog rada odnosi se na izradu tekstualnih ili script datoteka koje sadrže vrijednosti koordinata točaka grupiranih u skupine, a koje omogućuju učitavanje vrijednosti točaka u program AutoCAD. Rezultati dobiveni istraživanjem u ovom radu prikazani su u četiri skupine. U prvoj skupini dat je prikaz rezultata određenih utvrđivanjem pozicija pomoćnih točaka na karakterističnim krivuljama kontura krojnih dijelova u cilju definiranja izvornih oblika zakrivljenih segmenta kontura. Statističkom obradom dobivenih rezultata za obje metode utvrđeno je manje rasipanje mjernih vrijednosti te manja standardna pogreška uporabom konvencionalne metode. Zbog toga su rezultati baš ove metode korišteni za proračun vrijednosti koordinata pomoćnih točaka za sve četiri karakteristične krivulje. U drugoj skupini rezultata prikazani su rezultati proračuna izrađenog u eksperimentalnom dijelu rada kroz postupke utvrđivanja i ulančavanja segmenata koji definiraju konture krojnih dijelova. Treća skupina rezultata odnosi se na automatsko računalno iscrtavanje kroja odjevnog predmeta sa svim krojnim dijelovima postukom ulančavanja segmenata kontura, a posljednja, četvrta skupina prikazuje iscrtavanje mreže svih krojnih dijelova kao priprema za utvrđivanje varijabilnih podataka za gradiranje. U poglavlju rasprava je razmatran razvojni postupak metode automatskog računalnog konstruiranja krojnih dijelova po segmentima koje je bilo potrebno istražiti i utvrditi te utvrđeni rezultati u cilju verifikacije uspješnosti nove metode automatskog računalnog konstruiranja krojnih dijelova. Razvijena i prikazana metoda omogućuje konstrukciju kroja za bilo koju odjevnu veličinu prema podacima iz standarda za utvrđivanje odjevnih veličina ili po individualnim mjerama. Daljim razvojem metode po istim principima i razvojnim postupcima omogućava se automatsko računalno konstruiranje krojnih dijelova svih odjevnih predmeta što je značajan znanstveni doprinos razvoju na području računalne konstrukcije odjeće i izrade krojeva, odnosno unikatnih odjevnih predmeta po mjerama pojedinaca.

odjevna tehnologija; konstrukcija odjeće; konstrukcijska priprema; računalna konstrukcija odjeće

nije evidentirano