nije evidentirano

Prilozi za ekohidrologiju karsta

Ekohidrologiju je moguće definirati kao znanost koja integrira hidrološke procese s biološkim vršeći to u različitim mjerilima prostora i vremena. Krš predstavlja specifičnu sredinu u kojoj postoji izravna i čvrsta interakcija između cirkulacije i skladištenja podzemne i površinske vode. Ovi procesi snažno utječu na prostornu i vremensku raspodjelu organizama i njihovih staništa u kršu. Kao posljedica činjenice da se pojava, skladištenje i cirkulacija vode u karstificiranim sredinama značajno razlikuje od istih procesa u ostalim mnogo homogenijim i izotropnijim terenima, ekohidrologija krša treba razviti originalne metode i pristupe. Istodobno treba naglasiti da korištenje i razvoj tradicionalnih pristupa u analizi i rješavanju hidroloških i ekoloških problema i dalje ništa ne gubi na značenju. Veliki podzemni krški geomorfološki oblici se javljaju u najrazličitijim dimenzijama. Raspon im se kreće od nekoliko metara dužine i dubine do onih dubljih od kilometra i dužih od desetak kilometara. U članku je posebna pažnja stavljena na izučavanje ekohidroloških funkcija podzemnih krških oblika (špilja, jama, krških provodnika itd.) i epikrške zone, koji igraju slijedeće dvije ključne uloge: 1) Hidrološku i hidrogeološku u smislu provođenja i skladištenja vode ; 2) Ekološku kao staništa za brojne rijetke i ugrožene vrste. Razlike u morfologiji, hidrologiji, hidrogeologiji i svojstvima klime rezultiraju postojanjem velikog broja različitih okoliša koji pružaju mogućnost za razvoj i koegzistenciju različitih biljnih i životinjskih vrsta. Posebno detaljno je raspravljena uloga epikrške i vadozne zone te špilja za ekohidrološke procese. Uloga poplava u kršu također je raspravljena u radu. Osnovni cilj ovog članka je poticanje diskusije i suradnje među različitim znanstvenim granama s namjerom promoviranja i razvoja konceptualnog okvira ekohidrologije krša

ekohidrologija karsta; epikarst; pećine; podzemno stanište; injektiranje

nije evidentirano