hrvatski

Razvoj novih procesa proizvodnje pjenećeg polistirena

Pjeneći polistiren proizvodi se pretežno postupcima suspenzijske polimerizacije ugradnjom pogodnih pjenila topivih u polistirenskom zrnju i, u manjem opsegu, ugradnjom pjenila tijekom ekstrudiranja. U posljednje vrijeme bitno je poboljšan suspenzijski proces, ponajprije postizanjem uske granulometrijske razdiobe polimernog zrnja, a zatim povišenjem brzine polimerizacije, molekulne mase i uže raspodjele molekulnih masa primjenom difunkcionalnih peroksidnih inicijatora. U suspenzijskom procesu sada se najviše upotrebljavaju ugljikovodična pjenila, od kojih su najvažniji izomeri pentana. Nedostatak im je velika zapaljivost, kao i ekološka štetnost, pa se razvijaju nova pjenila i novi procesi proizvodnje. Najvažniji su postupci uporabe vode tijekom procesa ekspandiranja. Ugradnja vode u polistirensku osnovu u udjelu 8 - 10 % postiže se na nekoliko načina, od kojih je najvažniji ugradnja hidrofilnih skupina na temelju djelotvornih emulgatora procesom polimerizacije stirena uz dodatak škroba ili celuloznih estera. Također i modifikacijama polistirena reakcijama kopolimerizacije stirena s funkcionalnim monomerima, posebice uz sulfonirani stiren, vinil-pirolidon, metakrilnu kiselinu, anhidrid maleinske kiseline i sl. Poboljšana svojstva pjenastog polistirena postižu se i dodatkom nanočestica montmorilonita i do 5 % emulgirane vode. Osim hidrofilnog djelovanja poboljšavaju mehanička svojstva pjenastog materijala, smanjuju propusnost za plinove i pare, a smanjuju i njegovu gorivost. Ipak, današnjim se postupcima smanjena gorivost pjenastog polistirena vrlo djelotvorno postiže bromiranim alifatskim spojevima, od kojih su najvažniji heksabromciklododekan, tetrabrometilcikloheksan i bromirani alilni eteri, uz sinergijsko djelovanje organskih peroksida.

pjenasti polistiren; pjenasti polistiren smanjene gorivosti; pjeneći polistiren; pjenilo; pjenjenje s vodom; suspenzijska polimerizacija

nije evidentirano