hrvatski

Akustičke i perceptivne osobine naglasaka riječi u hrvatskim naddijalektalnim govorima

U ovom radu istražujemo koliko različite dijalektalne osnovice prozodije riječi utječu na pokušaj proizvodnje naddijalektalnog, standardnog izgovora i kako se takav govor percipira. Govornici čiji se govor temelji na štokavskoj osnovici i nekim južnim čakavskim osnovicama ostvaruju većinom tonski četveronaglasni sustav, a govornici s kajkavskog i sjevernih čakavskih područja dinamički jedno- ili dvonaglasni sustav. U istraživanju percepcije prozodije riječi (na ljestvici na kojoj ocjena 1 predstavlja izrazito dijalektalan, a 7 potpuno standardan izgovor) prosječna je ocjena štokavaca 4, 4 (sd 1, 5), kajkavca 4, 3 (1, 7), a čakavca 4, 2 (1, 7). Rezultati pokazuju da štokavski tonski četveronaglasni sustav ima vrlo malu prednost pred kajkavskim i čakavskim dinamičkim naglasnim sustavom. Dakle, prozodija riječi koja potječe iz sva tri dijalekta ima podjednaku potenciju da bude prihvaćena kao bliska standardnome izgovoru.

hrvatski; naglasci; akcentuacija; akustička analiza; percepcija prozodije riječi

nije evidentirano