hrvatski

Relacijski identiteti : prilozi istraživanju identiteta hrvatskog društva

Pitanje identiteta postalo je osobito aktualno u nekoliko posljednjih desetljeća, što nikako ne znači da se problem identiteta nije i prije postavljao u teorijskom mišljenju i u praktičnom životu kolektiva i pojedinca. U postmodernom kontekstu identitet postaje nova vrijednost i način prepoznavanja osobnosti kolektiva u multikulturnom društvu. On se može promatrati kao element u kontekstu globalnog kretanja koji pronosi raznolikost kultura kao osnovu za globalnu zajednicu suvremenog čovječanstva. U kontekstu « ; glokalizacije» ; aktualnost pitanja kolektivnog identiteta općenito (katkada formuliranog kao kulturni, socijalni, sociokulturni itd.) je porasla u smislu propitivanja samosvijesti o kolektivnom biću pogođenom globalizacijskim procesima. Samosvijest kolektiva nije benigna. Ona može postati mehanizam integrativnih ali i dezintegrativnih procesa, ovisno o nekim drugim (ekonomskim, političkim, religijskim itd.) kontekstualnim elementima. Istraživanje, o kojemu je ovdje riječ, provedeno je na reprezentativnom uzorku na razini Hrvatske i odražava stanje u jednom trenutku zbilje hrvatskog društva. Hrvatsko društvo je shvaćeno ne samo kao društvo u tranziciji, nego kao društvo koje u sebi sadrži obilježja predmodernosti, modernosti i postmodernosti. U tom pogledu u njegovim različitim strukturama, poglavito sustavu vrednota, postoje i isprepliću se sva tri tipa društva, koji se mogu i mogu utvrditi kao prepoznatljivi diskursi. Ove raznolikosti utjecale su i na rezultate empirijskog istraživanja. U zborniku je posebno elaborirano nekoliko aspekata socijalnog (kolektivnog) identiteta. To se odnosi na priloge o religijskom, rodnom i socijalnoekološkom aspektu identiteta. Neki aspekti nisu obuhvaćeni, iako je prvotna namjera bila doslovno slijediti koncept relacijskih identiteta, onako kako je to prikazano u uvodnom dijelu ove studije. Identitet se uspostavlja uvijek u odnosu (relaciji) prema drugima. Držimo, naime, da su u sociološkom smislu bitne relacije u kojime se prepoznaju identitetska obilježja i aspekti odnos prema sebi, drugima, Bogu, prirodi i svijetu, što je analizirano u prilogu o obilježjima relacijskih identiteta. U teorijskom smislu vjerojatno je nešto lakše analizirati kolektivni identitet a nešto teže empirijski ga provjeriti. No, bez teorijskog koncepta nema ni empirijskog istraživanja. S tim problemom susreli su se i istraživači na empirijskom dijelu projekta. Otegotna okolnost bila je i u relativno različitim interesima istraživača za pojedine aspekte identiteta koji su utjecali na što veću obuhvatnost problema u terenskom istraživanju. Zbornik je koncipiran u tri dijela. U prvom dijelu razrađuju se teorijski i konceptualno-metodološki pristupi pitanju identiteta. U drugom se analiziraju rezultati empirijskog istraživanja, a trećem se navode bibliografija objavljenih radova na projektu i tablični pregled empirijskih rezultata istraživanja.

identitet; relacijske dimenzije; hrvatsko društvo

nije evidentirano