hrvatski

Produljenje radnog vijeka po tržišnim načelima - izazov razvoja hrvatskog gospodarstva u 2007.g

Ubrzano rastuće starenje hrvatskog pučanstva ima krucijalne implikacije na gospodarstvenu strukturu cjelokupnog stanovništva. Po procjeni od 30. lipnja 2004. godine Hrvatska broji sveukupno 4 439 400 stanovnika, od čega 738 500 starijih osoba od 65 godina s udjelom od 16, 64%. Po procjenjenim vitalno-statističkim pokazateljima Službe za ekonomiju i socijalna pitanja UN-a sadašnjih 688 miliona starijih od 60 godina u svijetu narasti će na 2 milijarde do 2050. god. Osobe u dobi iznad 65 godina narasti će sa današnjih 75 milijuna na 135 milijuna, znači udvostručiti će se. Tada će po prvi puta u povijesti svjetskog pučanstva uslijediti inverzijski odnos populacije starijih koja će biti veća u odnosu na mlađe pučanstvo od 0-14 godina. Po projekciji kretanja hrvatskog pučanstva do 2050. godine udio starijih osoba od 65 godina će iznositi 26, 8%, dok će čak 9, 7% činiti osobe starije od 80 godina i to ženskog spola. Očekivano trajanje života po procjeni za 2004. godinu u Hrvatskoj iznosi 72, 0 godina za muškarce i 79, 0 godina za žene. Međutim gerontološko- javnozdravstvena analiza u Hrvatskoj ukazuje kako na na jednog hrvatskog umirovljenika u 2006. godini dolazi nešto više od jednog osiguranika (N=1, 42) što dovodi do loše gospodarske i socijalne strukture pučanstva. U 2005. godini u Hrvatskoj oko 50% pučanstva u dobi od 15-64 godine ima status osiguranika u obveznom mirovinskom osiguranju što iznosi 1, 498 milijuna osiguranika. Na sadašnji broj umirovljenika prosječne starosti 57, 5 godina utjecalo je ostvarenje mirovine u zadnjih desetak godina kroz povoljnije uvjete ostvarivanja tog prava. U uvjetima integralnog tržišta nužno je postojanje i slobodnog tržišta rada ; to znači ono je u proturječju sa sadašnjim administrativnim limitom kronološke dobi razdoblja radne djelatnosti u odnosu na sadašnje produljenje životnog vijeka i očuvane funkcionalne sposobnosti osoba u ranijoj starosti od 65-74 godine. Znači jedini kriterij je funkcionalna-psihofizička osposobljenost pojedinog starijeg djelatnika sa produljenjem radnog vijeka. Nužna je objektivno utvrđena potreba za njegovim znanjem i iskustvom, te njegova voljnost za što duljim radom, uz stimulaciju poslodavca za zadržavanjem starijeg djelatnika u prijenosu znanja i vještina iz procesa rada na mlađe zaposlenike. To je osnova za razvoj gerontološkog managementa u cilju zadovoljenja socijalnih i zdravstvenih potreba starijih osoba u suglasju s tržišnim načelima osiguranjem trajne radne aktivnosti u ranijoj starosti, ali ovisno o funkcionalnoj sposobnosti starije osobe. Time se osigurava samostojnost i neovisnost starijih, omogućavajući postupno ulaženje u fazu "mirovanja", tj. dostojanstvenog izlaska iz organiziranog rada u zaslužnu mirovinu („ zaslužnicu“ ), u srednjoj i dubokoj starosti Europski smjer mirovinske reforme napušta izričito sadašnje prerano administrativno umirovljenje, u odnosu na produljenje životnog vijeka te u korist postupnog odlaska u „ mirovinu” u dobi kada je osoba funkcionalno onesposobljena za obavljanje radnih zadaća i poslova ili kada poslodavac objektivno utvrdi nepostojanje potreba za tim poslovima. Dakle, to može biti i u 70-oj godini života. Kako gerontologija i gerijatrija kao zasebne znanstvene discipline potvrđuju ne istovjetnost kronološke dobi pojedinca sa biološkom i kako starost nije sinonim za bolest, već je to normalna fiziološka pojava, opravdani su razlozi produljenja radnog vijeka, što potvrđuju i hrvatska gerontološka istraživanja sukladna europskoj gerontološkoj doktrini.

starije osobe, produljenje radnog vijeka, managment za starije, tržišno umirovljenje

nije evidentirano