hrvatski

Dužnost ili pravo na smrt. Etičke dvojbe oko ljudske smrti.

Biološko određivanje smrti kao prestanka svih životnih funkcija ne tumači samu narav smrti. Biološko "lice" smrti tek je vanjski privid njezine unutarnje biti. Smrt nije predmet istraživanja prirodnih znanosti koje mogu istraživati proces umiranja dok sama smrt ostaje izvan bilo kakvog iskustva. Ne postoji osobno iskustvo smrti, jer ono što se ne doživljava ne može biti predmet iskustva. Premda se ne može dokazati da će svi ljudi umrijeti, postoji opće uvjerenje da je čovjek smrtno biće. U odnosu prema ljudskoj smrti postoje različiti pristupi, koji se mogu svrstati u soteriološki, dijalektički i materijalistički. Glede smrti i umiranja javljaju se mnogobrojne etičke dovojbe, a one su pak neodvojive od pitanja o ljudskom životu. Začeće, kao početak, i smrt, kao završetak, sastavni su dio ljudskog života. Puno se raspravlja o "pravu na smrt", no ukoliko je smrt nužnost, ona ne pripada području slobode pa stoga ni području etike i prava. To ne vrijedi za umiranje jer se ono tiče stanja živog čovjeka budući je umirući živ, a umiranje nije smrt. I dok se ne može govoriti o pravu na smrt, s pravom se raspravlja o pravu na "dostojanstvenu smrt", odnosno dostojanstveno umiranje. Čovjek uistinu ima pravo umrijeti dostajanstveno, no taj opravdani zahtjev ne smije biti zaklon iza kojeg se skrivaju zahtjevi za smrću po vlastitom ili tuđem izboru ili narudžbi.

Dužnost, pravo, dvojba, umiranje, patnja, smrt

nije evidentirano