hrvatski

Mladi i religija

U radu su analizirani podaci iz empirijskog istraživanja provedenog 1986. godine na populaciji omladine Jugoslavije o nekim aspektima religioznosti mladih Hrvatske: konfesionalnoj i religijskoj samoidentifikaciji, obrednoj i izvanobrednoj religijskoj praksi, sociodemografskim korelatima religioznosti i nereligioznosti, te povezanosti religioznosti i nereligioznosti sa nekim stavovima i ponašanjem (društvenim angažmanom) mladih. Rezultati analize su pokazali da se o religioznosti i nereligioznosti mladih Hrvatske treba govoriti u kontekstu kulturne i religijske heterogenosti jugoslavenskoga prostora. Naime, mladi Hrvatske iskazali su najveći stupanj religioznosti u usporedbi s mladima iz drugih federalnih jedinica Jugoslavije. Generacijski gledano, iskazali su veći stupanj odvajanja od religije i crkve od svojih roditelja. Njihova religioznost, pa i nereligioznost nije se iskazala kao dosljedna i homogena pojava. Prema nekim pokazateljima kojima se određuje njihov ukupni društveni položaj, može se reći da su najreligiozniji najmlađi ispitanici, sa sela, hrvatske nacionalnosti, poljoprivrednici, učenici i nezaposleni, sa završenom osnovnom školom, da nisu članovi SK, te da su im roditelji poljoprivrednici, radnici i službenici. Rezultati su pokazali da religiozni ili nereligiozni (uvjetno rečeno) svjetonazor nije bitna odrednica po kojoj se mladi Hrvatske razlikuju u nekim svojim stavovima i ponašanjima (osim donekle uvjereni vjernici). Prema komparativnim podacima iz prijašnjih istraživanja, može se reći da je proces odvajanja od religije i crkve kod mladih i dalje veći nego li u ostaloj populaciji, ali da se, u cjelini uzevši, naslućuje zaustavljanje procesa većeg odvajanja, te da se (u prosjeku) može govoriti o blagom rastu religioznosti.

mladi, religija

nije evidentirano