hrvatski

Ljudsko – konačna granica. Biotehnologija (ra)stvaranja i dolazak poslijeljudskoga

U radu se polazi od hipoteze da je osnovni cilj suvremenog razvoja biotehnologije i bioznanosti stvaranje poslijeljudskih (poslijebioloških) oblika inteligentnog života. Time kategorija ljudskoga zadobiva status « ; konačne granice» ; evolucijskog razvoja. Naime, moderni bio-tehno-znanstveni sustav, u postmodernom sociokulturnom kontekstu, nameće kontradiktorna stajališta o nužnosti poslijeljudskoga radi opstanka ljudskoga. Mogućnosti razvoja poslijeljudskog života otvaraju brojna pitanja, prijepore, obećanja i strahove. Od samih početaka ljudskih društava (zajednica) jedan od temeljnih ljudskih strahova bio je strah od postojanja « ; inteligentnog Drugog» ; (od titana, bogova, žena, kiborga do nadvrste genija). S druge strane, temeljno obećanje, koje proizlazi iz primjene biotehnoloških i bioznanstvenih istraživanja, jest obećanje besmrtnog života « ; na ovome svijetu» ; . U tom kontekstu rad analizira razlikovanja ljudskog i poslijeljudskog, te moguće prijepore razvoja poslijeljudskih oblika života.

biotehnologija ; bioznanost ; ljudsko ; poslijeljudsko ; konačna granica

nije evidentirano