hrvatski

CITOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE PAPILARNOG KARCINOMA ŠTITNJAČE I NJIHOV PROGNOSTIČKI ZNAČAJ

Karcinomi štitnjače u ukupnom broju karcinoma, čine 1, 5%, a kao uzrok smrtnosti od karcinoma pojavljuju se u svega 0, 4% godišnje. U odrasloj populaciji, palpabilni čvor u štitnjači nalazi se u 4-7% dok se UZV pregledom štitnjače čvor može otkriti u 70% odrasle populacije. Uvođenjem različitih dijagnostičkih metoda predjela vratne regije(CT vrata, UZV krvnih žila vrata i sl.) često se kao usputni nalaz opisuje čvor u štitnjači, manji od 1 cm, asimptomatski, za koji se uvriježio naziv incidentalom. U većini slučajeva radi se o benignim promjenama. Jednako tako 90-95% čvorova u štitnjači otkrivenih ciljanom dijagnostikom štitnjače, su benigne naravi. Korištenje ultrazvukom vođene citološke punkcje čvorova štitnjače samnjuje broj pacijenata kod kojih je potrebna kirurška intervencija za 50%, nalaz maligne promjene kod učinjene tireoidektomije povećava dva do tri puta, a troškove obrade i liječenja čvorova u štitnjači smanjuje za 25%. Tumori štitnjače čine 5-10% punktiranih čvorova u štitnjači. Papilarni karcinom čini 60-80% karcinoma štitnjače. U području s adekvatnim dijetetskim unosom joda smanjuje se broj folikularnih karcinoma, a posljedično se povečava udio (postotak) papilarnih karcinoma. U Zavodu za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja, KBC Zagreb, godišnje se učini oko 5000 punkcija čvorova štitnjače i čvorova na vratu, kod oko 2000 bolesnika. Prosječno se nađe 130 karcinoma od čeka 80% čine papilarni karcinomi. Kao i ostale bolesti štitnjače, papilarni je karcinom češći u žena, zahvaća sve dobne skupine s najvećom učestalošću između tridesete i pedesete godine starosti. Često se javlja multifokalno, a metastazira u limfne čvorove vrata. Papilarni karcinom štitnjače ima lako prepoznatljive citološke karakteristike, uz uvjet da je materijal dobiven za citološku analizu adekvatan. U općoj podjeli razmaze dijelimo na neadekvatne, nedostatne, benigne, suspektne i maligne. Neadekvatni razmazi ne sadrže stanične elemente štitnjače ili je kod razmazivanja materijal uništen. Njihov postotak se kreće od 5-20%. Postotak neadekvatnih razmaza veći od 20% zahtijeva kontrolu kvalitete laboratorija u kojem se pretraga izvodi. Nedostatni razmazi sadrže stanične elemente štitnjače, ali u premalom broju za adekvatnu analizu(manje od 5 nakupina od po deset tireocita). Jaka celularnost razmaza je karakteristika papilarnog karcinoma štitnjače. Predominantno cistični papilarni karcinom nalazi se u 10% slučajeva, a samo je mali broj onih koji spadaju u skupinu predominantno koloidnih. Citološke kerakteristike klasičnog papilranog karcinoma su : jednoslojni tračci, palisade i papili slične formacije s nepravilnom orijentacijom, grupiranjem i prekrivanjem jezgara. Citoplazme unutar nakupina su neoštroograničene, dok su kod pojedinačnih stanica dobro ograničene, oskudne, bazofilne. Jezgre su monomorfne, povečane, ovalne, fine strukture kromatina, s vidljivim intranuklearnim inkluzijama i uzdužnim brazdama koje se ne vide na preparatima bojenim po MGG-u. Koloid se obično nalazi u globulama. Multinuklearne oriješke stanice, psamomska tjelešca, endotel krvnih kapilara i hijalini tračci su često prisutni u papilarnom karcinomu ali nisu za njega patognomonični. Imunocitokemijski, za papilarni karcinom, specifičan je keratin 19, galektin 3 nalazimo u visokom postotku u papilarnih karcinoma, ali i u folikularnim karcinomima. TTF nalazimo u svim karcinomima štitnjače osim anaplastičnog karcinoma, a tireoglobulin je pozitivan u 1/3 papilarnih karcinoma. Razlikujemo nekoliko podtipova papilarnog karcinoma štitnjače : 1. folikularni tip- nakupine stanica čine mikrofolikule, ali stanice imaju sve karakteristike klasičnog papilarnog karcinoma 2. velikostanični tip- stanice su dvostuko više nego široke 3. tip cilindričnih stanica- stanice su cilindrične i pokazuju uslojavanje jezgara 4. solidni tip- guste nakupine stanica s oskudnim koloidom. Najčešće ga nalazimo u djece nakon izlaganja zračenju. 5. difuzni sklerozirajući tip- nalazi se gusta fibrozna stroma. U citološkom razmazu stanice najčešće dolaze pojedinačno, a prisutna su brojna psamomska tjelešca. I taj tip tumora češće se nalazi u djece. 6. onkocitni tip- stanice izgledaju poput Hurthleovoh, ali su im jezgre tipične za papilarni karcinom 7. hijalinizirani trabekularni tumor- sadrži citološke karakteristike folikularnog, papilarnog pa čak i medularnog karcinoma s hijalinim tračcima koji se provlače između stanica. Genskim analizama dokazano je da se radi o podvrsti papilarnog karcinoma, a ne o adenomu kao što se ranije mislilo. Klasifikacija tumora u pojedini podtip papilarnog karcinoma moguća je ako u cotološkom razmazu nalazimo barem 50% stanica s morfološkim karakteristikama određenog podtipa. Samo manji broj tumora može se razvrstati u pojedine podtipove, dok većina papilarnih karcinoma štitnjače ima samo uobičajene, prethodno opisane morfološe karakteristike. Velikostanični tip, tip cilindričnih stanica, solidni i difuzni sklerozirajući tip dokazano su malignije forme papilarnog karcinoma štitnjače. Totalna tireoidektomija je , u evropskim okvirima, prihvaćen terapijski pristup kod citološki dokazanog papilarnog karcinoma štitnjače, bez obzira na veličinu čvora ili dokazanu intraglandularnu diseminaciju. Iako je poznata veća agresivnost pojedinih podtipova papilarnog karcinoma, za klasični papilarni karcinom, za sada, ne nalazimo morfoloških karakteristika koje bi ukazivale na veći maligni potencijal tj. sklonost intraglandularnoj ili paraglandularnoj diseminaciji. Na uzorku od 100 pacjenata obrađenih u Zavodu za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja, KBC Zagreb, a kod kojih je citološki postavljena i histološki potvrđena dijagnoza papilarnog karcinoma štitnjače, analizirali smo, semikavntitativno, sve prethodno navedene morfološke karakteristike klasičnog papilraniog karcinoma štitnjače, te veličinu i UZV karakterustike punktiranih čvorova. Statističkom obradom nije ustanovljena povezanost između bilo kojeg morfološkog parametra, veličine, lokalizacije i UZV karakteristika čvora s prisutnošću intraglandularne i/ili paraglandularne diseminacije bolesti. S obzirom da je iz literaturnih podataka, a i iz našeg materijala razvidno da je intraglandularna diseminacijebolesti relativno česta, a nismo razlučili pokazatelj koji ukazuje na veću ili pak manju vjerojatnost intraglandularne diseminacije i dalje stoji preporuka o totalnoj tireoidektomiji, kod citološki postavljene dijagnoze papilarnog karcinoma, bez obzira na veličinu čvora i citološki podtip tumora.

PAPILARNI KARCINOM ŠTITNJAČE; CITOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE

nije evidentirano