hrvatski

Tomaso Cecchini i Ivan Lukačić u Splitu

Ovo je prvi članak u hrvatskoj muzikologiji koji nudi rješenje problema dolaska Tome Cecchinija, a potom Ivana Lukačića na mjesto kapelnika splitske katedrale. Autor članka njihov angažman dovodi u svezu s protureformacijskim težnjama obnove ukupnog, napose glazbenog života u metropolitanskom središtu Dalmacije i cijele Hrvatske. Na početku svojeg pontifikata Markantun de Dominis, splitski nadbiskup stvarao je pravne i materijalne preduvjete oko uređenja glazbe u svojem sjedištu. Po svemu sudeći ustanovio je kapelničku službu, a potom se pobrinuo za ustroj katedralne kapele sastavljene od 6 glavnih i 12 pomoćnih pjevača. Poradi svoje mladosti i stvorenog ugleda Cecchini je bio pogodna osoba u provođenju glazbene edukacije klera i splitske mladeži, na zasadama suvremenog baroknog stila. Njegova djela trebala su služiti uzdizanju obrednih službi i uzdizanja dostojanstva drevne katedrale. Kada je nadbiskup De Dominis zapao u krivovjerje, Cecchini je ostao je lišen potpore i pokroviteljstva odlučio napustiti Split. Dolazak fra Ivana Lukačića bio je brižno isplaniran od strane starješinstva franjevačkog reda i novog splitskog nadbiskupa Sforze Ponzonija. Obje strane su trebale mudru i odlučnu osobu na koju su se mogle osloniti u razrješavanju nagomilanih problema u životu franjevačkog samostana i katedrale. Prilikom angažiranja Lukačića za kapelnika, nadbiskup Ponzoni je po prvi put konzumirao nasljedno pravo slobodnog izbora glazbenika u službi katedrale, na što upućuje dokument koji je objavljen u članku.

Tomaso Cecchini ; Ivan Lukačić ; kapelnik ; glazbeni život ; Splitska katedrala ; 17. stoljeće ; Markantun de Dominis ; barokni stil ; Sforza Ponzoni

nije evidentirano