hrvatski

Hrvatske granice u 20. stoljeću

Iako je razgraničenje u obje jugoslavenske države izvedeno na štetu Hrvatske, uglvnom po pritiscima i diktatima iz Beograda, premda su pogranična područja planski kolonizirana, a bilo je i progona i likvidiranja Hrvata, Nijemaca i drugih nesrpskih naroda, ipak je Hrvatska uspjela očuvati većinu svojih povijesnih i nešto manje etničkih područja. Te granice uspostavljene poslije II. svjetskog rata, tzv. avnojske granice, priznate su u svim pokrajinskim, republičkim i saveznim ustavima, poglavito onom iz 1974. koji ima u sebi i neke konfederativne značajke. Prema njemu su sve unutarnje granice, pa i one Republike Hrvatske, priznate kao međunarodne i s njima je Hrvatska ušla u 1990. godinu kad je nestalo komunizma i Jugoslavije. Prema Ustavu iz 1974. Hrvatska je imala pravo na samoodređenje i odcjepljenje, imala je ssuverenitet nad svojim teritorijem, a to znači i pravo na svoje granice kako su zacrtane ustavima i priznate svim dokumentima UN, u Helsinkiju i dr. Prema tome, zahtjev Srbije za promjenom granica, optužba za secesiju kao i agresija, bila su nasilja i želje za stvaranjem velike Srbije, a za to ni Srbija ni Crna Gora nemaju ni povijesno, ni etičko, ni prirodno pravo. Naprotiv, može se govoriti o povijesnom pa ponegdje i etičkom pravu Hrvata na neka područja koja su Hrvatskoj oduzeta na različite načine, npr. Srijem ili Boka kotorska

Hrvatska, granice

nije evidentirano