hrvatski

Narodni pokret u Hrvatskom zagorju i Prigorju 1883.

u Hrvatskom saboru se 1885. vodila rasprava o narodnom pokretu, osobito o seljačkim nemirima zbog kojih je u Hrvatsku bila upućena vojska. Tom prilikom je zastupnik Vaso Gjurgjević pokušao ocijeniti nemire i njihov karakter rekavši da su "nemiri pošli iz Zagreba", da su "bili lokalne interne naravi" i da imaju tri temeljne faze: 1. - da su "pošli proti zajedničkim financijalnim organom" ; da su se "poslije okrenuli proti vlastitoj autonomnoj oblasti" (Tj. hrvatskoj zemlajskoj vladi" i 3. da su kasnije "ti nemiri potegnuli čak i proti javnoj sigurnosti imetka i osobe". Narodni pokret u civilnoj Hrvatskoj 1883. godine, a osobito u Hrvatskom zagorju, odraz je socijalno-gospodarske i političke krize hrvatskog društva u prijelaznom razdoblju nakon ukidanja feudalnih odnosa. Zbog toga narodni pokret 1883. čini vrlo značajnu točku društveno-gospodarskog razvoja hrvatskog društva u drugoj polovici XIX. stoljeća. Nemiri i demonstracije u gradovima, a još više u selima pokazuju da je proces raslojavanja, pauperizacije i raspadanja kućnih zadruga znatno napredovao i da se socijalna struktura hrvatskog društva naglo mijenjala. U tom najmasovnijem socijalno-političkom pokretu između ukidanja kmetstva i revolucionarnih previranja 1848/49.-sličnog narodnog pokreta 1903.-posebnu važnost imaju buntovni i ponegdje revolucionarni istupi seljaštva i građanstva, odnosno sitne buržoazije, inteligencije i radništva potpomognutog gradskom i seoskom sirotinjom koji tada prvi put masovnije istupaju na političku pozornicu. Proces nacionalne integracije osamdesetih godina XIX.st. toliko je napredovao da je stvorio temelj za prihvaćanje seljaštva. Zbog toga seljaci već tada, a ne samo 1903. kako se dosada držalo, brojnije ulaze u politička zbivanja kao nacionalno opredijeljen i svjestan činitelj s kojim će i ubuduće ozbiljnije računati sve političke stranke, a posebice pravaši.

narodni pokret; Hrvatsko Zagorje; Prigorje

nije evidentirano