hrvatski

Motivacija i atribucija uzročnosti uspješnosti u području matematike kao odrednice stava prema matematici

Cilj istraživanja bio je ispitati postoje li razlike u uzročnim atribucijama uspjeha i neuspjeha u području matematike u atribuiranju uspjeha i neuspjeha na subskalama „ aktivnost i motivacija“ , „ vanjski čimbenici“ i „ sposobnost i ličnost“ u realnoj školskoj situaciji s obzirom na spol i matematičko postignuće te provjeriti odnos između motivacije za učenjem matematike, atribucija uzročnosti uspjeha u području matematike, matematičkog postignuća i spola sa stavom učenika prema matematici. U istraživanju je sudjelovalo 167 učenika pet trećih i jednog drugog razreda jedne zagrebačke gimnazije koja provodi opći, jezični i prirodoslovno-matematički program. Kao mjerni instrument upotrebljen je hrvatski prijevod Fennema-Sherman ljestvica za mjerenje stavova prema matematici ili F-S MAS (Fennema-Sherman Mathematics Attitudes Scales), napravljen za potrebe ovog istraživanja i Skala za atribuiranje razloga uspjeha/ neuspjeha. Rezultati istraživanja ukazuju na to da učenici svoj uspjeh najviše pripisuju „ aktivnosti i motivaciji“ , zatim „ sposobnostima i ličnosti“ , a tek na kraju „ vanjskim čimbenicima“ . Vlastiti neuspjeh pripisuju najprije „ nedostatku aktivnosti i motivacije“ , zatim „ nedostatku sposobnosti i ličnosti“ , te „ vanjskim čimbenicima“ . Glavni efekt spola pokazao se značajnim na subskali za atribuiranje uspjeha „ aktivnost i motivacija“ i na svim subskalama za atribuiranje neuspjeha: „ nedostatak aktivnosti i motivacije“ , „ vanjski čimbenici“ i „ nedostatak sposobnosti i ličnosti“ . Pokazalo se da na tim subskalama djevojke postižu statistički značajno više rezultate od mladića. S obzirom na statistički značajan glavni efekt „ matematičko postignuće“ na subskali „ aktivnost i motivacija“ pri atribuiranju uspjeha, zaključujemo da su učenici s višom ocjenom skloniji uspjeh u matematici pripisati „ aktivnosti i motivaciji“ . Efekt interakcije spola i matematičkog postignuća pokazao se statistički značajnim samo na subskali „ vanjski čimbenici“ pri atribuiranju uspjeha. Pri ispitivanju povezanosti motivacije za učenje matematike, atribucija uzročnosti uspjeha u području matematike, te matematičkog postignuća i spola sa stavom učenika prema matematici, rezultati su ukazali na najveću povezanost „ motivacije za matematiku“ i „ stava učenika prema matematici“ , a slijede je „ spol“ , „ vanjski čimbenici“ pri atribuiranju neuspjeha, „ matematičko postignuće“ , „ aktivnost i motivacija“ pri atribuiranju uspjeha i „ nedostatak sposobnosti i ličnosti“ pri atribuiranju neuspjeha. Međutim, regresijskom analizom je utvrđeno da su jedino „ motivacija za matematiku“ i „ matematičko postignuće“ prediktori sa samostalnim doprinosom koji objašnjavaju 53, 4% varijance kriterija „ stava učenika prema matematici“ .

motivacija; atribucije; stav prema matematici; spolne razlike

nije evidentirano