hrvatski

ZAŠTITA OD ZRAČENJA U PET PRETRAGAMA/STUDIJAMA

Pozitronska emisijska tomografija (PET) postala je jedan od najvažnijih dijagnostičkih postupaka u nuklearnoj medicini. PET radiofarmaci su pozitronski emiteri, stoga smo suočeni s problemom zaštite od zračenja drugačijim od one u klasičnoj/konvencionalnoj nukelarnoj medicini. Temelj sadašnje filozofije zaštite od zračenja je ALARA princip (As Low As Reasonablv Achievable - što je moguće niže). Poznato je da visoke doze predstavljaju rizik za oboljevanje od raka. No, kod nižih doza, rizik od raka nije još razjašnjen. Efektivna doza za bolesnike u PET studijama iznosi oko 10 mSv. Ovdje će, međutim, biti riječi o izloženosti osoblja i kako je smanjiti u svim etapama izvođenja PET-a u nuklearno-medicinskim klinikama/zavodima. Posvetit ćemo pažnju izloženosti tehničara i liječnika koji izvode pretragu PET. PET se razlikuje od konvencionalnih postupaka u nuklearnoj medicini jer PET radionuklidi imaju više konstante izloženosti (6R/hr po mCi na 1 cm udaljenosti), energija fotona je viša, što otežava zaštitu, vrijeme poluraspada je kraće, što dovodi do toga da su kumulativne doze niže od očekivanog. Postoje dvije vrste vanjske izloženosti, ne-probijajući pozitroni, a većinu zaustavi staklo i injekcija, dok anihilrajući fotoni probijaju s energijom od 511 KeV-a sloj olova je 1.37 cm. Mjere za smanjivanje osobnih doza su dobro poznate: vrijeme, udaljenost i štit. Prva moguća mjera je vremensko ograničenje. Ukupna radijacijska doza je produkt brzine doze zračenja i dužine izloženosti. Za svako izlaganje manje vremena znači i manju dozu. Savjetuje se zadatak obaviti brzo, ali sigurno, ne gubeći previše vremena oko pacijenta. Nadalje, potrebno je povećati udaljenost. Savjetuje se vrijeme pravedno bliže od dva metra od pacijenta svesti na najmanju moguću mjeru. Zaštitne pregače nemaju stvarnog efekta na energiju od 511 KeV-a. Ova je pregača korisna kod radionuklida koji emitiraju niske energije, ali prenošenje energije od 511 KeV-a iznosi oko 91%. Pokretni štitovi su korisni, ali i nepraktični za rutinski rad. Preporuča se upotreba štitnika za šprice od volframa i olovnog stakla. Doza u prostoriji gdje se izvodi PET ne bi smjela premašivati 1 mSv/y. B. Mathe je predstavio posebnu zaštitu za prostore gdje se izvode PET snimanja. Najvažniji dijelovi tog prostora su soba za snimanje i soba za pacijenta. Predložio je, na osnovi izračuna, olovnu zaštitu za zidove sobe za pacijenta kao i za hodnik i pod, ako se taj prostor ne nalazi u podrumu. U sobi za snimanje olovna zaštita se predlaže za zajedničke zidove sobe za pacijenta, hodnik, kontrolne sobe kao i za pod, ukoliko prostor nije u podrumu. Peet i suradnici se zaključili da uobičajeni građevinski materijal i bolnička konstrukcija vjerojatno ne nude dovoljnu zaštitu prostorima za PET. Konstrukcija svakog PET prostora trebala bi se gledati pojedinačno. Courtney i suradnici također predlažu da bi zidovi u sobi za doziranje, sobi za snimanje i sobi za pripremu trebali biti zaštićeni olovom u ustanovama gdje se PET obavlja često. Njihovi rezultati pokazuju da je izlaganje osoblja unutar i izvan PET odjela ispod dopuštenih granica. U situaciji u kojoj je 5 dana za-redom dnevno učinjeno 5 PET snimanja i tako 52 tjedna godišnje, godišnja doza za osoblje iznosi 0.5 mSv, i 2.3 uSv za ljude koji prolaze kroz PET prostore. Još jedno ispitivanje F. Žita i suradnika govori o izloženosti tehničara od 4.6-8 mSv i liječnika od otprilike 2.0 mSv, stoje ispod dopuštenih granica, a godišnje iznosi 6 mSv. Također, ispod granice je vrijednost od 500 mSv godišnje.

zaštita od zračenja; PET

nije evidentirano