hrvatski

Muškarac i Crkva u Hrvatskoj

Odnos muškarca i vjere, odnosno muškarca i Katoličke Crkve je doduše kronični pastoralni problem, ali ne i klasična tema teološkog i sociološkog istraživanja. Autor je ovim radom, koji je naslovio &laquo ; ; Muškarac i Crkva u Hrvatskoj&raquo ; ; želio obraditi upravo taj problem i to na temelju podataka do kojih se došlo prethodnim ciljanim sociološkim istraživanjem u okviru projekta &laquo ; ; Muško i žensko stvori ih&raquo ; ; , čega je integralni dio i ovaj rad. Metodološki je autor postupio tako da je rad podijelio u dva dijela. Pretpostavivši, naime, da je muškarac u odnosu prema ženi i u duhovnom pogledu specifično biće koje traži i svoj specifičan odnos prema Bogu i specifično mjesto u crkvenom životu, autor je, u prvom dijelu, dobivene statističke podatke doveo u vezu s osnovnom crkvenom duhovnosti i, u drugom dijelu, s odnosom prema tzv. crkvenoj strukturi. Prema duhovnosti zbog toga što ona određuje odnos s Bogom, a prema crkvenoj strukturi zbog toga što ona određuje prostor i mogućnosti eventualnog osobnoga crkvenog angažmana. Da bi dobio što bolji uvid u stvarnost problema, autor je promatrao vjernika muškarca u Hrvatskoj ne samo općenito, nego i pod vidom razlike u izobrazbi, regionalne pripadnosti i mjesta stanovanja. Autor dolazi do zaključka da istraživanja nisu dala dovoljno argumenata za zaključak kako je muškarac vjernik u Hrvatskoj u svojim duhovnim i crkvenim potrebama na značajniji način sputan ili spriječen, štoviše, nije se mogla primijeniti niti neka spremnost od strane toga vjernika muškarca za zauzetost oko eventualno poželjnih promjena. Tako misterij oko goleme apstinencije vjerskoga i crkvenog života vjernika muškarca u Hrvatskoj ostaje i dalje misterijem, što će reći da ovo istraživanje nije uspjelo riješiti polazišne dileme, ali u sklopu ovoga istraživanja, budući da je ono prvo takve vrsti, stvoreni su preduvjeti za daljnja istraživanja.

muškarac, Bog, duhovnost, Crkva, svećenik, molitva, angažman

nije evidentirano