hrvatski

ČTEN'JE SVETAGO ALEKSE NA SJEVERNOJADRANSKOM PODRUČJU

U radu se problematizira korpus tekstova koji vremenski pripadaju razdoblju ranoga novovjekovlja što ih dvostruko određuje. Na sadržajno-tematskoj razini se uklapaju u tradiciju srednjovjekovlja čime su naglašene i njihove književnoestetske odrednice jer se s obzirom na periodizaciju određuju prema književnosti južnih, humanističko-renesansnih centara. Osim što ukazuju na supostojanje literarnih tekstova na sjevernojadranskom području, karakteristični su i u genološkom smislu. Pri tome se ne uočava samo žanrovsko 'pretakanje' (stih – proza) već i suodnos glagoljaških i latiničkih predložaka, određenih dijalektoloških značajki, te 'anonimne' i 'autorske' oblikovnosti predložaka, kao i pitanje pokušaja usustavljivanja pojedinih cjelina (kodeksa, zbornika) u književne rodove i vrste. Posebna pažnja se posvećuje sljedećim (sadržajno bliskim) predlošcima: II. rapska pjesmarica iz 1563. (Počinje život svetoga Alekse u versih hrvaskih) ; Prijepis D. de Dominisa iz 1713., rkp. NSK (Pocigne Xiuot Suetoga Allexia) ; Vrtal (Od blaženoga Alešija Rimljanina život jest ovo) ; Berčićeva zbirka, br. 5, 78 f, kodeks (čtenie s(veta)go alek'sa i ev'pimijana) ; Dijalozi Grgura pape, F. V. 6, Biblioteca Communale, Siena (Na dan' sv(e)toga Aleksa ispovidnika) ; F. Glavinić, Czvit Szvetih to yest sivot szvetih (Život s. Aleksia ispovidnika) te ostalim sličnim fragmentima.

svetac; hagiografija; srednjovjekovni zbornik; kodeks; sv. Aleksij; sjevernojadransko područje; žanr; rano novovjekovlje; franjevci.

nije evidentirano