hrvatski

Inventari knjižnica kao izvori za povijest knjige s posebnim osvrtom na inventar Nikole Pavlova Gundulića iz 1469. godine

Inventare privatnih knjižnica ubrajamo među najvažnije izvore za povijest knjige srednjega vijeka i renesanse. Jedino nam inventari daju vjernu sliku o knjigama kojima su se pojedinci u određenom vremenu i prostoru služili te nam otkrivaju duhovne preokupacije vlasnika i njihovih suvremenika. Mnoge knjige navedene u inventarima kasnije su nestale te su inventari jedini izvori pomoću kojih možemo rekonstruirati duhovni život pojedinih sredina. Stoga inventari zavrjeđuju iznimnu pozornost povjesničara knjige. Za primjer što se sve može saznati iz inventara privatnih knjižnica autor uzima popis knjiga koje je Dubrovčanin Nikola Pavlov de Gondola 1469. god. darovao benediktinskom samostanu sv. Marije na otoku Lokrumu u blizini Dubrovnika. Taj je Dubrovčanin imao 16 knjiga od kojih su vrlo važne dvije Boccacciove knjige, Dekameron i O rodoslovljima poganskih bogova. To su najstariji primjerci tih knjiga zabilježeni u Hrvatskoj. Koristeći standardnu metodologiju analize inventara razvijene u tzv. „ srednjoj generaciji“ povjesničara knjige, autor prvo utvrđuje na koju se knjigu skraćena inventarska bilješka odnosi, potom daje više podataka o njoj te naposljetku, za najvažnije knjige, upućuje na širi kontekst posjedovanja i korištenja pisane riječi. Autor također ističe važnost brojnih inventara privatnih knjižnica koje se čuvaju u arhivima Dubrovnika, Splita, Zadra itd., te upozorava da bi analiza svih sačuvanih inventara, a njoj bi trebalo prethoditi objavljivanje istih, dala vrijedne podatke ne samo o knjigama koje su vlasnici kupovali i čitali već i o intelektualnim i kulturološkim preokupacijama sredine (grada) u kojoj je vlasnik živio.

Nikola Pavlov de Gondola; inventari knjižnica; dubrovačke knjižnice; samostanske knjižnice; Dubrovnik

nije evidentirano