hrvatski

Prevoditelj - most između čujućeg i gluhog svijeta

U pristupu prevoditeljskoj službi moguće je razlikovati dva modela: medicinski i humanistički. Prevoditelj koji podržava medicinski pristup smatra da mora pomoći Gluhoj osobi riješiti probleme, da ju mora poučavati za vrijeme prevođenja u najmanje tri stvari: dominantnom govornom jeziku, primjerenom ponašanju u određenoj situaciji i dominantnoj kulturi. Humanistički model u prevodilačkoj službi znači: prevoditelja koji je dvojezična i dvokulturalna osoba, on je komunikacijski profesionalac, usredotočuje se na točnu i primjerenu uporabu jezika, na komunikacijski proces, a ne na ponašanje. Tijekom kratke povijesti prevodilačke službe (oko 100 godina) možemo razlikovati četiri tipa prevoditelja: pomagač, kanal/provodnik, onaj koji olakšava komunikaciju i bilingvalni/bikulturalni posrednik. Svaki bi prevoditelj za znakovni jezik u svojoj službi trebao težiti ovom modelu: fluentan u dva jezika (elokventan i precizan), dobar javni govornik, svestran, okretan, oštrouman, zainteresiran za sva područja ljudske djelatnosti, imati dugotrajnu koncentraciju, biti „ čeličnih“ živaca, posjedovati visok stupanj samokontrole, biti sposoban vrlo brzo se „ prekopčavati“ s jednog područja ljudske aktivnosti na drugo. Idealan bi se prevoditelj trebao prilagođavati posebnim potrebama i preferencijama pojedine Gluhe osobe. U izlaganju će se naglasiti tri ključna elementa etičnog ponašanja prevoditelja za Gluhe osobe: čestitost (poštenje), povjerljivost i nepristranost. Na kraju izlaganja osvrnut ću se na način na koji je organizirana prevoditeljska služba (od edukacije prevoditelja, izdavanja certifikata do zapošljavanja) u zemljama koje imaju dužu tradiciju prevođenja Gluhim i Gluhoslijepim osobama.

prevoditelj za Gluhe; etičnost prevoditelja; organizacija prevoditeljske službe

nije evidentirano