hrvatski

Upravljanje ljudskim potencijalima u javnoj upravi

Koristeći se neo-institucionalnim pristupom autorica analizira nastanak, razvoj i sadržaj ključnih koncepata javne uprave, tradicionalnog (weberijanskog), novog javnog menadžmenta i dobre vladavine, naglašavajući važnost vrijednosti i ciljeva u različitim konceptima. U studiji se prikazuju različiti modeli upravljanja ljudskim potencijalima (ULJP) u javnoj upravi koji korespondiraju s temeljnim konceptima i doktrinama u javnoj upravi. Autorica postavlja izvornu tipologiju modela ULJP-a, osiguravajući analitički uvid u sadržaj svakog pojedinog tipa i stavljajući ih u okvir dominantnog upravnog koncepta koji je prevladavao u pojedinim povijesnim razdobljima razvoja moderne uprave. Tipologija osigurava široki okvir za analizu transformacije starog upravnog modela upravljanja osobljem u novi model ULJP-a. Autorica argumentira u prilog izraza ljudski potencijali, a protiv uobičajeno korištenih termina ljudski resursi i ljudski kapital. Time implicira da ljudi nisu samo faktor proizvodnje već kompleksna i multidimenzionalna bića u neprekidnom razvoju s brojnim realiziranim i latentnim mogućnostima. Autorica detaljno analizira općeniti pojam, razvoj i značenje ULJP-a, kao i specifično strategijsko upravljanje ljudskim potencijalima, naglašavajući razlike i specifične karakteristike ULJP-a u javnoj upravi. Zalaže se da ULJP u javnoj upravi počiva na &laquo ; razvojno humanističkom&raquo ; , a ne na &laquo ; utilitarno instrumentalnom&raquo ; pristupu koji se promovira kroz doktrinu novog javnog menadžmenta. Autorica prikazuje nove metode i tehnike u suvremenim službeničkim sustavima u područjima odabira osoblja, tradicionalne klasifikacije službeničkih sustava, nagrađivanja i napredovanja u karijeri, razvoja ljudskih potencijala, obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja javnih službenika. Komparativno prikazuje modele ULJP-a u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj te zaključuje da nove metode ULJP-a nisu jednako prihvaćene u svim zemljama zbog uvjetovanosti kulturalnim karakteristikama, povijesnim naslijeđem, institucionalnim kontekstom, političko-upravnim i drugim faktorima. Na koncu, analizira Grad Zagreb metodom studije slučaja kojom pokazuje da ULJP u suvremenom smislu riječi u GZ-u ne postoji te nudi niz prijedloga za poboljšanje postojećeg stanja.

javni službenici; državni službenici; upravljanje ljudskim potencijalima; ljudski potencijali; javna uprava

nije evidentirano