hrvatski

Etički pojmovi Marulićeva "Repertorija"

Splitski renesansni polihistor Marko Marulić svoj interes prema filozofskim temama najčešće iskazuje u svojim etičkim razmatranjima. Ključni svjedok njegovih ranih filozofskih interesa zacijelo je latinski rukopis Repertorium, djelo koje je nastajalo tijekom punih 35 godina Marulićeva života. Kako je to prvi ustanovio Darko Novaković, geneza Repertorija je sljedeća: Marulić je odredio 344 pojma, a zatim je ciljano i sustavno iščitavao četrdesetak odabranih djela od 33 autora. Tražio je misli o pojmovima koje je odredio obraditi u Repertoriju. Kada pronalazi misao koja sadrži određeni pojam, Marulić pronađenu misao najčešće sažima i preoblikuje, pa zato Repertorij nije zbirka prepisanih citata njegove lektire, nego zbirka autorski obrađenih pojmova. Marulićev interes za moralnu filozofiju vidljiv je već u Popisu pisaca (Index auctorum), iz kojih crpi poruke za svoj pojmovnik. Tako riznicu misli kojima Repertorij duguje čine i djela Platona, Aristotela, Cicerona, Seneke, Diogena iz Laerte, Aleksandra Afrodizijskog. Izvori su Repertorija, očekivano, i Biblija, djela crkvenih pisaca, pjesnika, pravnika, geografa, biografa i povjesničara, no trećinu izvora čine pisci filozofi. Brojni su etički pojmovi Marulićeva Repertorija, kako dokumentira Popis pojmova (Index dictionum). Navest ću tek neke od njih: dobar, dobrota, dobro (bonus, bonitas, bonum) ; istina (veritas) ; marljivost (diligentia) ; sloga (concordia) ; nesloga (discordia) ; čast (honos) ; sreća, sretan (felicitas, felix) ; umjerenost (temperantia) ; utjeha (consolatio) ; rat (bellum) ; mir (pax) ; laž, lažljiv (mendacium, mendax) ; pravda, pravedan (iustitia, iustus) ; postojanost, postojan (constantia, constans) ; korist (utilitas). Sveukupno, u sastav Repertorija Marulić je uvrstio stotinjak etičkih pojmova. Mnoge je važne filozofske pojmove Marulić dokumentirao iz svoje filozofske lektire. Tako je, primjerice, najveći broj svojih stavova o umjerenosti crpio iz Platona, pa iz Biblije, zatim opet iz filozofā Seneke i Diogena iz Laerte, a tek potom iz Jeronima i ostalih crkvenih pisaca. Drugi se primjer odnosi na pojam korist: od sveukupno pet djela iz kojih je zabilježio pojam utilitas, najbrojnije su potvrde iz Cicerona.

Marko Marulić; etika; filozofska terminologija; vrlina

nije evidentirano