hrvatski

Politička traganja Crkve u Hrvatskoj (1989.-2007.) Povijesno-teološka prosudba

: Politička traganja Crkve u Hrvatskoj od 1989. do 2006. možemo promatrati na nekoliko razina. Na temelju Ustava RH, koji jamči slobodu vjeroispovijesti, ali i odvojenost vjerskih zajednica od države, te potpisivanjem ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, nakon više desetljeća komunističke vladavine pravno je reguliran odnos Crkve i države u duhu demokratskih standarda i postavljen okvir za njezino djelovanje. Na razni političkog govora Crkve, ispunjavajući svoje poslanje u zauzimanju za čovjeka i opće dobro, ističu se prigodne izjave biskupa i tijela HBK te promišljanja hrvatskih teologa. Na praktičnoj razini uočava se, pak, određeno (ne)snalaženje klera i vjernika laika u novim uvjetima društveno-političkog i socijalno-gospodarskog života. Povijesno gledajući, uočavamo stoga tri razdoblja političkog traganja Crkve u Hrvatskoj. U vremenu od 1990. do 1995., solidarno podnoseći patnje i stradanja u Domovinskom ratu, Crkva se zalaže za mir, ali i evanđeoskom jasnoćom brani pravo hrvatskog naroda na slobodu, obranu od agresora u svjetlu prava na zakonitu obranu i osuđuje svaki zločin. U razdoblju od 1995. do 2000. godine, Crkva se suočava s negativnim posljedicama rata, osobito s naslijeđenim mentalitetom i sve većim raslojavanjem hrvatskog društva te naglašava važnost socijalnog nauka Crkve u cilju stvaranja novih društvenih struktura. Međutim, zbog nedovoljnog zaživljavanja socijalnog nauka Crkve izostao je snažniji angažman vjernika i značajniji pomaci na planu društveno-socijalnog djelovanja. Treći period političkog traganja, od 2000. do danas, obilježava potreba novog pozicioniranja Crkve u društvu i suočavanje s novim izazovima pluralnog društva u duhu liberalne ideologije. Zbog društvene situacije nastale promjenom vlasti početkom 2000. godine, ali i u duhu smjernica tri pastoralna pohoda Svetoga Oca Republici Hrvatskoj, Crkva u ovom vremenu čini odmak od pozicije narodnog tribuna prema Crkvi koja ukazuje na socijalne probleme, ali i opasnost sekularnog fundamentalizma. Kao izazov trenutka nameće se potreba snažnijeg razvoja socijalnog pastorala koji zahtijeva osobnu izgradnju vjernika u duhu socijalnog nauka Crkve i snažniji angažman laičkih udruga u civilnom društvu.

: Katolička Crkva; hrvatsko društvo; socijalni nauk Crkve; opće dobro; Crkva i država; Domovinski rat; demokracija; politika; socijalna pravda; vjernici laici; civilno društvo

nije evidentirano