hrvatski

Oslobođenje i sloboda

"Teologija oslobođenja" – teološki i socijalni pokret koji se formirao i razvijao ponajprije na prostoru Latinske Amerike od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća naovamo – povezao je svoju osobitu, socijalno angažiranu interpretaciju Evanđelja s marksističkom kritikom društva i marksističkim pozivom na revolucionarnu preobrazbu svijeta. Sažeto: borba za oslobođenje od opresivnih socio-političko-ekonomskih struktura ima i teološku dimenziju, ili obrnuto – ova je borba i teološki posao ; a Isusa Krista, žarišnu točku kršćanske teologije, treba poimati ne samo kao spasitelja čovjeka u nad-povijesnoj perspektivi, nego i kao uzor i motiv u borbi za oslobođenje "zemaljskog roblja". Prema Gustavu Gutiérrezu – peruanskom teologu i autoru ključne knjige teologije oslobođenja (Teologia de la Liberación, 1971.) – da bi se ispravno shvatilo pojam oslobođenja i zahtjeve koji iz toga proizlaze, treba govoriti o tri dimenzije oslobođenja: o oslobođenju od tlačiteljskih društveno-ekonomskih struktura, o oslobođenju kao osobnom preobražaju kojim se zadobiva unutrašnja sloboda i, konačno, o oslobođenju od grijeha kao raskidanja prijateljstva s bogom i drugim ljudskim bićima. No, i prije i poslije rasprave o oslobođenju kakve se Gutiérrez poduhvaća, treba postaviti pitanje o slobodi: Što je sloboda iz koje se misli oslobođenje, odnosno do kakve slobode oslobođenje treba dovesti? U toj točki – naglašavajući ne toliko teologijske koliko filozofijske (prvenstveno praktičkofilozofijske) aspekte oslobođenja i slobode – Gutiérrezovu teologiju oslobođenja ovdje ću dovesti u vezu i proširiti sa razmatranjima onih filozofa koje, bez obzira na očigledne "ideološke" razlike, smatram bliskima liberacionističko-teologijskom pogledu: sa Kantovim shvaćanjem slobode, Blochovom "filozofijom uspravnog hoda" i Kangrginim revolucionarnim (ili re-evolutivnim) pristupom filozofijskoj i etičkoj problematici.

oslobođenje; sloboda; Gustavo Gutiérrez; Immanuel Kant; Ernst Bloch; Milan Kangrga

nije evidentirano