hrvatski

Berdjajev o smjeni epoha

Pojava bioetike jedan je od znakova novog doba i prijeloma svjetskopovijesnih epoha. Znakove koji upućuju na bitnu dovršenost novovjekovlja i koji istodobno izražavaju duh nove epohe – piše Ante Čović u svojoj knjizi Etika i bioetika – mogu se očitati iz temeljnog stava suvremenog čovjeka prema prirodi, prema transcendenciji i prema znanosti. To su: imperativ očuvanja prirode, nužnost nad-instancije za opstanak čovjeka i života, te nepovjerenje u znanost povezano s gubitkom orijentacijske mjerodavnosti znanosti. Sa stanovišta integrativne bioetike, zanimljivo je ponovno se vratiti Nikolaju Berdjajevu koji je u više rasprava pisao o smjeni epoha. U Novom srednjovjekovlju, 1924. godine, on piše da se stari svijet novoga vijeka svršava i rastvara, iako se još po staroj navadi naziva "novim". Umjesto njega rađa se još neznani novi svijet, koji Berdjajev naziva "novim srednjovjekovljem". Na prvom mjestu on opisuje stanje epohe na zalasku, ali se iz toga daju očitati znakovi za razumijevanje nove, nadolazeće epohe. To su: (1) traženje cjeline nasuprot individualističkim pristupima ; (2) odbacivanje čovjeka kao centra svijeta i povratak k Bogu ; (3) odbacivanje tehničke civilizacije ; (4) povratak povezanosti čovjeka s prirodom ; te (5) zbližavanje narodâ, rasâ i kulturâ. Smatramo da podudarnost ta dva pristupa (bioetičkog i Berdjajevljevog), pored svih razumljivih razlika, nije slučajna, nego da upućuje na ključna pitanja epohe u kojoj živimo.

N. Berdjajev; nova epoha; bioetika

nije evidentirano