hrvatski

Aktualni problemi hrvatskog gospodarskog kaznenog prava

Gospodarsko kazneno pravo danas je u mnogobrojnim zemljama predmet interesa teoretičara i praktičara kaznenog prava ; to posebno vrijedi za zemlje koje su s planskog prešle na tržišno gospodarstvo. Iako je već i gospodarski sustav u bivšoj SR Hrvatskoj usvojio neke elemente tržišnog gospodarstva, napuštanjem društvenog vlasništva i osnivanjem trgovačkih društava utemeljenim na privatnom vlasništvu dovedena su u pitanje i dotadašnja rješenja u kaznenom pravu. Opisi gospodarskih kaznenih djela u sadašnjem Kaznenom zakonu, preuzeti iz tog prava, dobrim su dijelom zastarjeli. Oni su nastali u socijalističkom pravnom sustavu i posve su neprimjereni novom ustavnom poretku RH ; štoviše, ponekad su u pitanju i rješenja iz tzv. administrativnog socijalizma, kao npr. tretman zlouporabe položaja i ovlasti (čl. 337. KZ), ali i nekih drugih gospodarskih kaznenih djela, kao kaznenih djela protiv službene dužnosti. Kaznena djela koja bi trebala služiti zaštiti tržišnog natjecanja također su preuzeta iz socijalističkog razdoblja pa su stoga daleko od prava Europske unije koje upravo na tom području dolazi u punoj mjeri do izražaja. Opisi pojedinih gospodarskih kaznenih djela, osim toga, i pravnotehnički su nedotjerani, a neka se kaznena djela međusobno preklapaju (naročito zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 337. i zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ), što sve stvara nemale poteškoće u praksi. Iako Hrvatska još nije članica EU, ona je prema čl. 69. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i RH od 29. listopada 2001. (NN MU 14/01) dužna uskladiti svoje zakonodavstvo s acquis communautaire. Prema čl. 5. Sporazuma, Hrvatska je dužna to činiti postupno, ali taj proces mora dovršiti u roku od šest godina od stupanja na snagu Sporazuma (što znači 2011. godine). Dužnost usklađivanja u velikoj se mjeri odnosi upravo na gospodarska kaznena djela. Pokušaj da se hrvatsko gospodarsko kazneno pravo modernizira novelom Kaznenog zakona od 9. srpnja 2003. (NN 111/03) propao je njezinim ukidanjem na Ustavnom sudu. Iz te novele preuzete su novelom od 15. srpnja 2004. (NN 105/04) samo kaznena djela primanja i davanja mita u gospodarskom poslovanju, dok je zakonodavac ostala pitanja ostavio za “ drugu fazu” , da bi u sljedećoj noveli od 9. lipnja 2006. (NN 71/06) i od toga bez ikakva obrazloženja odustao. Najvjerojatnije je u pitanju strah od novoga, koji je donekle razumljiv ima li se u vidu da svaka izmjena stvara teškoće zbog zabrane povratnog djelovanja kaznenog zakona, ali se time ne može opravdati ustrajanje na prevladanim rješenjima. Iako su u najnovije vrijeme novelom od 3. listopada 2007. (NN 110/07) poduzeti stanoviti koraci prema usklađivanju hrvatskog kaznenog prava s pravom Europske unije (zaštita interesa proračuna EU), te izmjene još uvijek nisu dovoljne, a trpe i opravdane kritike. Pozitivna je novost donošenje Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela koji je stupio na snagu 25. ožujka 2004. Taj bi zakon trebao prvenstveno obuhvatiti gospodarska kaznena djela, ali zabrinjava njegova slaba primjena. Među dobrim rješenjima valja spomenuti i neka kaznena djela iz sporednog zakonodavstva, kao što su Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o tržištu vrijednosnih papira, koncipirana pretežno po uzoru na njemačko zakonodavstvo. Što se smatra (nacionalnim) gospodarskim kaznenim pravom danas je prijeporno u svjetskim razmjerima. Ovdje će se poći od šireg poimanja prema kojem se gospodarskim kaznenim djelima smatraju kaznena djela kojima se povređuje gospodarstvo kao nadindividualno pravno dobro, a to su kaznena djela protiv državnih financijskih interesa, protiv nacionalnog gospodarstva i protiv imovine gospodarskih subjekata. Rad ne pretendira na sustavni i iscrpni prikaz hrvatskog gospodarskog kaznenog prava (što je s obzirom na ograničen prostor i nemoguće), nego želi upozoriti na najvažnije poteškoće s kojima se susreće sudska praksa na području gospodarskog kaznenog prava, bez obzira na to imaju li one uzrok u nezadovoljavajućim zakonskim rješenjima ili sudovi iz drugih razloga ne uspijevaju naći izlaz. Pritom će se odvojeno razmotriti problemi općeg i posebnog dijela.

gospodarsko kazneno pravo

nije evidentirano