hrvatski

Poljska i hrvatska folkloristika u europskim kulturnim krugovima 19. stoljeća

Za niz etničkih grupa srednje Europe izmjena stilskih formacija i književnopovijesna periodizacija odvijaju se specifičnim tempom koji se donekle razlikuje od onog u zapadnom dijelu Europe, ali temeljne su oznake vezane uz interes za kulturna postignuća svih društvenih slojeva, uključujući i seljaštvo, obrtnike i urbane grupacije koje su svoju kulturnu baštinu prenosili usmenim putem prisutne diljem europskog kontinenta. Poljski i hrvatski intelektualni krugovi s početka 19. stoljeća povezuju svoju znanstvenu i književnu djelatnost sa sudbinama vlastitih naroda koji u to vrijeme nisu dovoljno prepoznatljivi za vodeće europske kulturne elite. No interes romantičara za egzotiku i prošlost čini i poljske i hrvatske folklorne tvorevine atraktivnima izvan njihova izvornog izvedbenog konteksta, pa se tako usporedo razvijaju i folkloristika kao znanost koja se bavi sabiranjem, opisivanjem i analizom tradicijske kultiure i folklorizam kao adaptacija tradicijske kulture u novim društvenim prilikama. Tako je u romantičarskom folklorizmu 19. stoljeća koji se očitovao u salonskim adaptacijama i izvedbama tradicijskih plesnih oblika (poloneza, mazurki, ali i kola), često izvođenih i u kozmopolitskom ambijentu, primjerice pariških građanskih i plemićkih salona, nastao korijen za razumijevanje modernih folklorističkih postupaka koji prezentiraju folklorne forme kao turističku atrakciju te tako daju ambijentalni kolorit pojedinim sredinama.

Poljska; Hrvatska; tradicija; folklor u romantizmu

nije evidentirano