hrvatski

Anemije-uloga kelatora u poremećenoj homeostazi željeza

U ovom radu je opisana uloga kelatora željeza u liječenju poremećene homeostaze željeza. Anemije, bile one nasljedne ili uzrokovane teškim bolestima zahtjevaju dugotrajne transfuzije koje dovode do gomilanja željeza i daljnjih sekundarnih oštećenja različitih organa. Kelatori željeza se primjenjuju u takvim slučajevima za snižavanje nivoa željeza, ali oni mogu pomoći i u liječenju anemija kod kojih se ne primjenjuje transfuzija. Djeluju stimulirajući produkciju eritropoetina, hormona iz bubrega neophodnog u eritropoezi. Kod bolesti koje karakterizira prekomjerna količina željeza u tijelu, tzv. hemosideroza, od kojih su mnoge genetski uvjetovane, gomilanje željeza raste s godinama starosti. Kod dizajniranja kelatora jedan od glavnih ciljeva je pronaći odgovarajuću strukturu koja može mobilizirati željezo iz zaliha tj.feritina, a po mogućnosti i hemosiderina, kao i naći zamjenu za desferioksamin (DFO) koji je skup i neprikladan za oralnu upotrebu. Do sad su se najboljima pokazali mali bidentatni ligandi kao što su monohidroksamske kiseline i hidroksipiridoni. Deferipron (1, 2-dimetil-3-hidroksi-4-piridon) je zbog optimalne lipofilnosti prikladan i za oralnu upotrebu. Nedostatak takvih bidentatnih liganda je nedovoljna stabilnost kompleksa koja zbog toga uzrokuje određenu toksičnost te se preporuča kombinirana terapija s DFO koji tvori stabilni heksadentatni kompleks. U istraživanjima različitih vrsta kelatora postoji mnogo nerješivih problema, jer ima još dosta nepoznanica o mehanizmu ulaska kelatora u feritinsku strukturu, a još se manje zna o načinima izlaska nastalog kompleksa iz feritina.

kelatori željeza; anemija

nije evidentirano