hrvatski

Kraljski Dalmatin i problemi prevođenja

Prve dalmatinske novine upravno-političkog karaktera "Il Regio Dalmata-Kraglski Dalmatin", izlazile su od 12. srpnja 1806. do 1. travnja 1810. u dvojezičnom (talijansko-hrvatskom) izdanju. Hrvatski tekst, koji se prevodio s talijanskog izvornika, nije se odnosio na čitav sadržaj, nego samo na one dijelove za koje se smatralo da mogu pružiti određene obavijesti širokoj dalmatinskoj publici. Urednik i autor većine članaka bio je Bartolo Benincasa, koji je ujedno bio i glavar javne nastave. Prevoditelji su bili Nikola Dominik Budrović, otac Paško Jukić, Nikola Santrić i Ivan Hreljanović Albinoni, koji su izvrsno poznavali i hrvatski i talijanski jezik. Prevoditelji su se uhvatili u koštac s vrlo teškim zadatkom, budući da u hrvatskom jeziku još tada nije postojala razrađena terminologija koja bi obuhvatila sve segmente javnoga života, politike, znanosti, filozofije itd., premda je u Dalmaciji od kasnog Srednjeg vijeka postojala razvijena tradicija usmenog i književnog prevođenja. Prevoditelji i njihovi pomoćnici nastoje, povodeći se purističkim tendencijama koje su u to vrijeme prisutne u talijanskom, stvoriti u hrvatskom jeziku čitav niz novih izraza prevodeći strane, ponajviše talijanske jezične predloške, kako bi mogli izraziti novu političku i društvenu stvarnost. Budući da se hrvatski tekst prevodi s talijanskog logično je da taj tekst obiluje leksičkim, frazeološkim i sintaktičkim kalkovima koji imitiraju talijanske jezične uzore ili konstrukcije. U radu su izneseni mnogi primjeri kontaktnih sinonima (jabuka zemaljska rečeni kompiri, aršin ili lakat, pamuk iliti bumbak, itd.), kompozicijsko strukturalnih kalkova (dobročinjenje, mistodaržatelj, radipoljstvo, samovladaoc, itd.), derivacijsko strukturalnih kalkova (brodovanje, potratitelj, zadobitnik, itd.), slobodnih kalkova (hitropamet, knjižnoskupština, mudroznanac, itd.) i sintaktičkih kalkova (harač od rata, za poznati, vojska neprijateljska, itd.). Iako je na kraju citiran veliki broj kalkova s pogrešnim obrazloženjem, autorica zaključuje da prevoditeljima treba odati priznanje na iskazanom trudu i kreativnosti koju su pokazali, jer se, zbog brzine kojom su prevodili, nisu mogli upuštati u sustavniji razvoj ni jezika a niti terminologije.

Kraljski Dalmatin; prve novine na hrvatskom jeziku; 19. stoljeće; francuska uprava; Dalmacija; prevoditelji; lingvistički kalkovi

nije evidentirano