hrvatski

Je li lamarkizam još živ?

Kao što prirodne znanosti općenito, a među njima genetika i molekularna biologija imaju svoju povijest, tako i suvremena teorija evolucije, koja se zasniva na rezultatima istraživanja spomenutih znanosti, ima svoju povijest koja je sastavni dio povijesti bioloških znanosti. U ovom radu autor analizira evolucijsku teoriju J. B. Lamarcka – lamarkizam kao važni moment u povijesti evolucijskih teorija, posežući za njegovim temeljnim djelom Zoološka filozofija. U prvom dijelu rada autor iznosi glavne etape Lamarckovog života, kojima je, na neki način, bio determiniran da postane najprije botaničar, a onda i zoolog, što je na kraju iznjedrilo njegovu teoriju evolucije. U drugom dijelu analizira se Lamarckova teorija, nazvana po njemu lamakrizam, na temelju njegova djela Zoološka filozofija, te se iznose pokušaji revitalizacije lamarkizma u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. U trećem dijelu iznosi se kritički osvrt na lamarkizam, kao i obrazloženje zašto Lamarckova teorija, premda je u sebi nosila neke pozitivne strane, nije mogla doživjeti veći uspjeh. Naime, suvremena genetike i molekularna biologija u pokazale da se individualno stečena ili izgubljena svojstva ne prenose na potomstvo. Nasljedne osobine uglavnom su zabilježene na genetičkom materijalu spolnih stanica. Molekularna biologija je dokazala da su nasljedne samo genotipske promjene koje nastaju u liniji stanica, koje u tijeku gametogeneze, produciraju zrele gamete. Pokušaji koji su vodili ka ponovnom oživljavanju lamarkizma ostali su bezuspješni, je se nije uspjelo dati dovoljno argumenata za teorijske spekulacije koje su se često javljale.

stalnosti i promjenljivost vrsta; lamarkizam; ontogenija; filogenija; molekularna biologija; darvinizam

nije evidentirano