hrvatski

Neka obilježja jezičnih sastavnica hrvatskog znakovnog jezika

U radu su izloženi podaci o strukturi hrvatskog znakovnog jezika, odnosno, na informativnoj razini dokumentirana je činjenica da znakovni jezik posjeduje sve sastavnice kao i govorni jezik. Najočitija razlika između govornog i znakovnog jezika u načinu je na koji se riječi produciraju i percipiraju. Znakovi, odnosno riječi u znakovnom jeziku nastaju djelovanjem šaka, ruku, glave, lica i torza, a tako producirani signali percipiraju se vizualno. Svaka riječ u znakovnom jeziku sastoji se od najmanjih elemenata - manualnih fonema: oblika šake, vrste pokreta, mjesta artikulacije i orijentacije dlana koji se nazivaju parametrima. Oni su najmanje razlikovne jedinice u znakovnom jeziku. Znakovi mogu biti jednoručni i dvoručni te se mogu artikulirati u slobodnom prostoru ili mogu dodirivati bilo koji dio tijela. Vrlo važnu ulogu imaju i nemanualne oznake s gornjeg dijela tijela i lica koji čine tzv. facijalnu gramatiku. Signali očiju, obrva, pokreti i oblik usana te pokreti glave signaliziraju red riječi u rečenici te razlikuju različite sintaktičke strukture.

znakovni jezik; parametri; nemanualne karakteristike; morfosintaksa; glagoli

nije evidentirano