hrvatski

Aeternae Memomirae Ioannis Iankovics de Daruvar - spomenik obitelji Ivana Jankovića Daruvarskog u Stražemanu

Nadgrobni spomenik obitelji Ivana Jankovića Daruvarskog u župnoj crkvi sv. Mihovila u Stražemanu (1811.) primjer je inačice sarkofagnog tipa spomenika za čije je kompozicijsko rješenje kao utjecajno ishodište prepoznat nadgrobni spomenik kardinalu Richelieuu Francoisa Girardona (1628.– 1715.) Na njega se tijekom 18. i početkom 19. stoljeća nadovezalo nekoliko autora, među kojima i Johann Bernhard Fischer von Erlach (1656.– 1723.), na nacrt čijeg se nadgrobnog spomenika grofa Wratislava von Mitrowitza iz 1714. godine u velikoj mjeri oslonio i autor stražemanskog spomenika. Usporednom analizom baroknog Fischer von Erlachovog i klasicističkog stražemanskog spomenika ocrtane su sličnosti i razlike njihova ikonografskog sadržaja, istaknute pojedine ikonografske specifičnosti i ponuđeno tumačenje za njih. Pojedinačno su analizirane figure alegorijskog sadržaja i slojevitost njihova značenja (kontaminacija personifikacija Slave i Ljubavi/Milosrđa te preoznačavanje privatnim sadržajem u stražemanskom spomeniku gdje ta figura postaje (i) portretom prve pokojnikove supruge ; stapanje figure Meditacije i žalujuće figure i njezino preoznačavanje u vidu portreta portreta Alojzije Festetić ; način prikazivanja Vremena u kontekstu antičkih i humanističkih literarnih predodžbi i njihovih likovnih realizacija u renesansi i baroku). Uspoređene su oblikovne i motivske podudarnosti stražemanskih skulptura s djelima pojedinih suvremenih bečkih te peštanskih kipara. Pitanje autorstva spomenika ostavljeno je otvorenim, uz zaključak da je riječ o djelu stilski i oblikovno uklopljenom u tendencije bečkog kiparskog klasicizma prve generacije, po svemu sudeći u Beču formiranog kipara, dobro upoznata s radom istaknutih nositelja prve generacije bečkog klasicizma Franza Antona Zaunera (1746.– 1822.) i Johanna Martina Fischera (1740.– 1820.) te otvorenu mogućnost (parcijalnog) angažmana F.A. Zaunera, Josepha Kiechla (1757.– 1829.) i Josefa Kliebera (1773.– 1850.). Spomenik je vrednovan kao djelo bogata simboličkog potencijala koje se nadovezuje na prvu liniju europske funeralne plastike te kao vrijedno svjedočanstvo kulturne razine obitelji Janković i Festetić.

nadgrobni spomenik; klasicizam; barok; skulptura; Johann Bernhard Fischer von Erlach; obitelj Janković; Stražeman; Beč; ikonografija

nije evidentirano