hrvatski

Bioetički aspekti komuniciranja u zdravstvu

Upotrijebimo li klasičnu definiciju za opis komunikacije saznajemo da je to sustav izmjene poruka između komunikanata (minimalno dvoje) na verbalan ili neverbalan način. Do nedavno se smatralo da se osnova komuniciranja bazira na izmjenu riječi, međutim 70ih godina prošlog stoljeća komunikolog Richard Green dokazao je da na riječi otpada svega 7% izmjene informacija, a da nevjerojatnih 55 % komuniciramo tijelom odnosno 38% bojom glasa. Neverbalna komunikacija nosi čitav niz poruka koje primamo, tumačimo i prihvaćamo kao pozitivan ili negativan feedback (povratnu informaciju). Neke su osobe jednostavno talentirane za « ; čitanje» ; neverbalnih poruka što je za mnoga zanimanja od izuzetne važnosti poglavito u zdravstvu. Uplašeni pacijent očekuje potpunu brigu i pažnju od strane zdravstvenog tima i opravdano očekuje niz informacija o svom zdravstvenom stanju i terapiji. Neupitno je da živimo brzim životom u kojem često nemamo vremena za bilo koji oblik komunikacije a kamoli za onu opširnu, verbalnu. Upravo iz nedostatka te verbalne komunikacije, pacijenti « ; hvataju« ; svaku neverbalnu poruku i tumače je na sebi shvatljiv način. Još je davnih dana Hipokrat rekao: « ; Prvo riječ onda lijek» ; . Izmjenjujmo riječi sa svojim pacijentima! Toliko im minimalno dugujemo.

komunikacija; bioetika; zdravstvo

nije evidentirano