hrvatski

Imunomodulacijsko djelovanje polifenola iz propolisa

Zbog sve veće popularnosti istočnjačke tradicionalne medicine, razvoja farmakognozije i potrage za novim ljekovitim supstancijama različite su se skupine biljnih spojeva, posebice polifenolnih molekula, našle u središtu znanstvenih istraživanja. Flavonodi i fenolne kiseline čine neizostavan dio svakodnevne ljudske prehrane, a pokazuju i niz farmakoloških djelovanja. Zajedno s još dvjestotinjak drugih supstancija nalaze se i u propolisu, čiji sastav ovisi o zemljopisnom porijeklu. U ovom radu koristeći in vitro stanične modele (stanice Jurkat i diferencirane stanice THP– 1) ispitano je i međusobno uspoređeno imunomodulacijsko djelovanje 35 strukturno različitih flavonoida, 9 fenolnih kiselina i 12 uzoraka propolisa, primijenjenih u tri različite koncentracije (standardi kao 30, 10 i 3 μ M i ekstrakti kao 30, 10 i 3 μ g/mL standardizirai na suhu tvar). Nakon analize sastava ekstrakata propolisa metodom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti uspoređeno je njihovo djelovanje s djelovanjem standardnih supstancija. Imunomodulacija je praćena kroz promjenu funkcije makrofaga (stvaranje reaktivnih kisikovih vrsta – RKV i indukcija/inhibicija antioksidacijskih enzima superoksid dismutaze – SOD i glutation peroksidaze) te kroz promjene produkcije citokina i kemokina od strane makrofaga i limfocita T. Kvantitativnim istraživanje odnosa strukture i djelovanja ispitani su odnosi elektronskih svojstava pojedinih flavonoida i njihove imunomodulacijske aktivnosti te je na taj način definiran dio strukture odgovoran za djelovanje. Utjecaj na produkciju RKV diklorflurescin metodom. Aktivnost antioksidacijskih enzima određena je spektrofotometrijski, koristeći komercijalno dostupne smjese reagencija. Produkcija citokina i kemokina određena je metodom sandwich ELISA. Hibridna metoda koju tvore genetski algoritmi spregnuti sa strojevima potpornih vektora i metoda slučajne šume korištene su za razvoj QSAR modela, dok je pristup izbaci– jedan– van korišten za internu i eksternu validaciju modela. Flavonoidi, fenolne kiseline i ekstrakti propolisa, ovisno o primijenjenoj koncentraciji, većinom suprimiraju produkciju interleukina (IL)– 2 i proliferaciju Jurkat stanica. Stvaranje proupalnih citokina faktora nekroze tumora (TNF)– α i IL– 1β potaknuto je najvišim koncentracijama flavonoida, a suprimirano najnižim. Produkciju IL– 8 induciraju samo flavoni akacetin i diosmetin i flavonol ramnetin u najvišoj koncentraciji te ekstrakti propolisa u najnižoj koncentraciji. Stvaranje reaktivnih kisikovih vrsta u stanicama izloženim oksidacijskom stresu značajno se smanjuje (za > 50%) zbog djelovanja nekih flavonoida (flavona: krizina, apigenina, luteolina i diosmetina, flavonola: fisetina, kempferola, kvercetina, ramnetina i izoramnetina te kavene kiseline), dok prooksidacijski djeluju samo dva izoflavonoida – formononetin i genistein. Ispitane standardne supstancije i ekstrakti nemaju učinak na aktivnost glutation peroksidaze, dok jue aktivnost SOD moguće stimulirati flavonoidima (posebice flavonima). Atomi u prstenima C i B i na njih vezani supstituenti određuju stabilnost O1– C2 veze te orijentaciju prstena B u prostoru i strukturne su odrednice stimulativnog učinka flavonoida na produkciju TNF– α i IL– 1β . Imunomodulacijski učinci uzoraka propolisa razlikuju se od učinaka standardnih supstancija (flavonoida i fenolnih kiselina) čija je prisutnost u ekstraktima kvalitativno i kvantitativno utvrđena. Različitost u djelovanju samih standardnih supstancija te prisutnost velikog broja nepoznatih komponenti u uzorcima propolisa onemogućavaju predviđanje biološke aktivnosti tako složene smjese.

flavonoidi; fenolne kiseline; propolis; imunomodulacijsko djelovanje; QSAR

nije evidentirano