hrvatski

Od Morlaka do postsocijalizma. Tranzicija kao element mimikrijskog diskursa.

Razumijevanje postsocijalizma kao specifične kulture nastale na ostacima političko-društvenih uređenja istoka Evrope i Azije bilo je od početka devedesetih jedno od važnih interpretativnih mjesta zapadne antropološke teorije, ali i etnografske prakse. Širenje tog mjesta i istraživačke paradigme vrlo često se ostvarivalo nauštrb lokalnih interpretativnih praksi. One su često označene teorijski neobaviještenima ili nacionalističkim, a slučaju Balkana čak i posredno odgovornima za rat i etničko čišćenje. Takvo poricanje lokalnog diskursa je međutim s druge strane otvorilo paradoks u kojem je socijalistička matrica odgovorna za nacionalizam, premda se ona ideološki utemeljuje na klasnom, a ne nacionalnom identitetu. No taj paradoks proizvod je dublje antropološke uvjetovanosti prosvjetiteljskom etikom koja je bila ugrađena u nastanak antropologije. Poricanje tuđih praksi i uvođenje "racionalnih, boljih, obavještenijih i naprednih" uvjet je za konstrukciju antropološkog drugog. Iako se na prvi pogled čini kako se u slučaju antropologije post/socijalizma radi o reinvenciji takvog prosvjetiteljskog/kolonijalnog diskursa može se pokazati, na primjeru opisa Dalmacije Alberta Fortisa i Ivana Lovrića, kako je proces započeo davno prije, gotovo u sam osvit antropologije na istoku Europe.

tranzicija, poskolonijalnost, postsocijalizam, Morlaci

nije evidentirano